Svjetionik ljudske solidarnosti: Jean-Michel Nicolier

Jedno od najpotresnijih poglavlja Domovinskog rata ispisao je mladić koji s Hrvatskom ranije nije imao nikakve veze, Francuz Jean-Michel Nicolier.

Nedugo prije pada Vukovara izjavio da ne želi napustiti opkoljeni grad i vratiti se u rodnu zemlju, budući da je ovdje došao svojom voljom, a tako će i otići – dijeleći sudbinu onih kojima se pridružio u dobru i zlu. U noći s 20. na 21. studenoga 1991. godine, dao je svoj život za Hrvatsku.

Jean-Michel Nicolier rođen je 1. srpnja 1966. godine, kao najstarije dijete u obitelji. Na svijet je došao u Vesoulu, gradu na istoku Francuske. Godine 1991. ovaj neobični, tada dvadesetpetogodišnji Francuz, redovito je pratio vijesti iz Hrvatske, i u jednom trenutku odlučio da mora biti upravo u Hrvatskoj, a ne u svojoj mirnoj domovini. Ova odluka ga je odvela na neizvjesno putovanje.

Znao je da mora doći u Hrvatsku

Tako se našao u vlaku koji se kretao prema zemlji u kojoj nikada nije bio i u kojoj nikoga nije poznavao – na veliko iznenađenje i strah svojih najbližih. U Zagreb je stigao potpuno sam, u srpnju 1991., te se ondje odlučio pridružiti hrvatskoj vojsci. Ne bi li se prikazao kao prekaljeni borac, izjavio je da je bio i u Legiji stranaca.

Teško je reći je li ikoga uspio uvjeriti u to, no primljen je u vojsku i završio na bojištu na Baniji. Kad se situacija na istoku Hrvatske zaoštrila, shvatio je da želi biti tamo gdje je najteže – u Vukovaru.

Unatoč mladosti i neiskustvu, otišao je u Vukovar u rujnu 1991. i ostao tamo do kraja. Nikome nije bilo jasno zašto se odrekao udobnog života i došao boriti za zemlju i ljude koje nije poznavao. Vodilo ga je samo srce i osjećaj za dobri i zlo.

Vrijeme njegova dolaska poklopilo se s kombiniranim snažnim napadima na Vukovar, izvedenim zrakoplovnim i tenkovsko-pješadijskim snagama srpskog agresora. Intenzitet napada neprestano se pojačavao. Nicolierovi suborci su svjedočili da su se borili na svega 20 do 30 metara udaljenosti od neprijatelja, ali da to Francuza nije plašilo.

Bila je to klaonica

U žestokim napadima početkom studenog na Sajmištu, četvrti smještenoj južno od središta grada, ranjen je i završio je u vukovarskoj bolnici. Vjerovao je u moć Ženevske konvencije, i pedantno vodio dnevnik o onome što mu se događalo te je fotografirao što god je stigao – kao dokazni materijal agresije na Hrvatsku.

U svom intervjuu iz vukovarske bolnice, u kojem je s njim razgovarala francuska novinarka Agnès Vahramian, imao je samo 48 kilograma, no unatoč teškoj situaciji, gotovo da nije skidao osmijeh s lica.

Ukratko je opisao svoje iskustvo boravka u Vukovaru, koje ga je podsjećalo na klaonicu. Možda je još uvijek maštao da će se sa suborcima izvući, i da će nakon rata živjeti u Vukovaru.

Kasnije je Vahramian izjavila da je imala dojam da je Nicolier znao da neće izaći živ iz Vukovara. Trideset i četiri godine nakon pokolja na Ovčari, u kojem je izgubio život, pronađeno je i identificirano njegovo tijelo s tijelima još dvojice suboraca.

Jean-Michel Nicolier pokopan je na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru, 6. studenog 2025. (Izvor: Povijest.hr)