Zašto je tako životno važno u prirodi: Ne jedite bobice
Ako ste naučili nekad u šumi ne jesti bobice, zapamtili ste dobar savjet. Osim živom bojom, neke će vas biljke na svoju otrovnost upozoriti i gorkim ili odbojnim okusom, ali baš one najotrovnije, kao velebilje, kozlac i bljušt, neće.
Otrovni mogu biti dijelovi biljaka ili čitave biljke, a utjecaj na ljudski organizam ovisi o unesenoj količini i vašoj kilaži, ali i o stanju zrelosti biljke i stanju u kojemu je biljka unesena. Ponekad se, kuhanjem ili sušenjem smanjuje negativni učinak alkaloida, saponozida, antrakinona i drugih štetnih tvari. Za mnoge od njih, o doziranju ovisi djeluje li neki pripravak ljekovito ili kobno piše Punkufer .
Svi reagiraju jednako
Ako već nešto može biti dobro kod trovanja, to je da organizam vrlo jasno daje do znanja kako je otrovan, a prva je reakcija jednaka kod svih vrsta otrova: uvijek počinje s ž mučninom, povraćanjem i proljevom.
Tek će se u sljedećoj fazi razviti simptomi specifični za trovanje određenom biljkom. Najčešće glavobolja, povišena temperatura, halucinacije, crvenilo lica, zujanje u ušima, priviđenja, osjećaj žeđi, žarenje u ustima, pojačano lučenje sline i poremećaji vida. U najgorim će slučajevima nastupiti smrt.
Brzina djelovanja otrova razlikuje se od biljke do biljke. Najbrže se očituje trovanje jedićem, već nakon 5 do 10 minuta, dok će se simptomi trovanja većinom drugih biljaka početi pokazivati za pola sata ili sat vremena. Mrazovcu će pak trebati nešto dulje da počne "raditi", oko dva i pol sata.
Ako sumnjate kako je netko pojeo otrovnu biljku, najbolje je odmah izazvati povraćanje, koje si odrasli mogu olakšati s dvije čaše mlake zasoljene vode. Nećete nalijevati vodu u usta osobe bez svijesti i u svakom slučaju predat ćete otrovanog na daljnju medicinsku obradu, gdje će mu se ispumpati želudac i napraviti dalje što već treba.
Svuda oko nas
Vjerojatno poznajete većinu biljaka s crne liste najotrovnijih biljaka na našim prostorima, ali nije naodmet još se jednom podsjetiti.
Bršljan (Hedera helix)
Bršljan je zimzelena biljka, koja se penje uz drveće, zidove i druge oslonce, pa ju je lako prepoznati. Vrlo je rasprostranjena i u urbanim sredinama, a svi dijelovi bršljana gorka su okusa i otrovni.
Kuke ili Bljušt (Tamus communis)
Bljušt je biljka povijuša koja raste u šumama, poljima i na vlažnim mjestima. U Hercegovini poznatija kao kuke. Često se penje uz bukve i drugo drveće ili grmlje. Mladi, tanki izdanci i stabljike u rano proljeće su jestivi, ali su plodovi su otrovni. Oni su okrugli, crveni, veličine oko 1 centimetra i dozrijevaju od svibnja do listopada.
Bunika (Hyoscyamus niger)
Bunika raste uz naselja. Biljka je dlakava, plod je žućkastosmeđ i poznaje se po nazubljenoj čahuri s poklopcem koja je puna sjemenja. Svi su dijelovi bunike otrovni i mogu izazvati halucinacije i smrt.
Crvena bazga (Sambucus racemosa), crvena zova
Crvena bazga listopadni je grm s crvenim plodovima koji su oblikom nalik na plodove crne bazge, u Hercegovini znane kao zova. Plodovi sadrže sjemenke koje su otrovne.
Divlji peršin, mala kukuta (Aethusa cynapium L.)
Divlji peršin jednogodišnja je biljka koja može narasti do 150 centimetara, ima peraste listove i sitne bijele cvjetove skupljene u štitasti cvat. Raste u vrtovima i na livadama, a cvjeta od lipnja do listopada. Lako ga je zamijeniti peršinom, kimom i koprom, a trovanje izaziva gušenje i smrt.
Đurđica (Convallaria majalis)
Đurđica raste u listopadnim i miješanim šumama, u šikarama i na krčevinama. Narančasti kuglasti plodovi đurđica sazrijevaju u rujnu i rijetko se susreću. Oni su najotrovniji, ali svi su dijelovi đurđice otrovni i mogu uzrokovati poremećaje u radu srca.
Imela (Viscum album)
Imela je zimzeleni visoki grm koji raste u krošnjama raznog drveća. Njezine su otrovne bobe kuglaste, velike od 6 do 9 milimetara u promjeru, bijele ili žućkastobijele boje, a dozrijevaju između studenog i siječnja. Otrovna tvar nadražuje sluznice, ali se ne resorbira u probavnom traktu.
Kozlac (Arum maculatum L.)
Kozlac je vrlo otrovan, iako se gomolj može jesti, ali isključivo kuhan. Bobice se ne jedu nikada. Nekada su se ovom biljkom hranile svinje, a iako se kuhanjem ubija otrov, pritom se razvija i nesnosan smrad.
Mrazovac (Colchicum autumnale L.)
Mrazovac raste na vlažnim travnjacima i cvijet mu je sličan šafranu, ali izbija ujesen. U proljeće se javljaju listovi, koje je lako zamijeniti s medvjeđim lukom. Otrovna je cijela biljka, osobito sjeme i lukovica, i njezina konzumacija može imati smrtne posljedice.
Oleander (Nerium oleander L.)
Oleander raste samoniklo, u obliku grma, a rado se i sadi u vrtovima i parkovima. Listovi su tamnozeleni, do 15 centimetara dugi i ušiljeni, cvjetovi su veliki i ugodna mirisa, crvene, ružičaste, žute ili bijele boje. Cvjeta od lipnja do rujna. Otrovnim glikozidima bogati su posebno listovi, kora i sjemenke, a i relativno mala količina uzrokuje zastoj srca.
Velebilje (Atropa belladonna)
Velebilje je vrlo rasprostranjena biljka koja voli ozbiljnije nadmorske visine. Prepoznaje se po obliku i rasporedu listova - u svakom pršljenu grane nalaze se po dva (jedan mali, drugi veliki) lista jajolikog oblika. Cvate tijekom cijelog ljeta, a plodovi su vrlo lijepe i krupne bobe, ukusne, ali vrlo otrovne. U malim količinama iz nje dobiven atropin koristi se za širenje zjenica (danas u oftalmologiji, nekad u kućnoj estetici), a u većim količinama uzrokuje smrt.
Tisa (Taxus baccata)
Tisa je samonikla crnogorična vrsta koja raste u crnogoričnim i bukovim planinskim šumama, ali se sadi i u parkovima. Listovi i sjemenke sadrže taksin, koji je smrtonosan. Neotrovan je sjemeni ovoj, vanjski dio bobice koji rado kljucaju ptice.
