Mostarski veterinar: Kod ugriza poskoka zaboravite na vezanje rane i isisavanje otrova
"Nakon ugriza poskoka imobilizacija ozlijeđene osobe i ekstremiteta ključna je za usporavanje širenja otrova. Primjena običnog steznog podveza, s ciljem zaustavljanja venskog povratka, ne preporučuje se jer ima nepredvidiv učinak na širenje otrova, a može uzrokovati i dodatna oštećenja tkiva zbog zastoja krvi i pojačanog edema. Širenje otrova iz mjesta ugriza na ekstremitetu može se dokazano usporiti kompresijsko-imobilizacijskim zavojem", rekao je veterinar dr. Jure Jurić za Bljesak.info.
Kako je istaknuo, osnovno pravilo prve pomoći prilikom ugriza poskoka (Vipera ammodytes) je ostati smiren i racionalan.
Šanse za brzo nastupanje životno ugrožavajućih simptoma obično su vrlo male, ali svako uzbuđenje i kretanje može pogoršati trovanje.
Ključni koraci i najčešće greške kod ugriza poskoka
Sve češći susreti s poskocima diljem Hercegovine posljednjih dana izazivaju zabrinutost među građanima.
Veterinar Jurić pojasnio je što učiniti kada se nađete licem u lice s ovom zmijom, gdje je najčešće možete susresti te zašto ima važnu ulogu u ekosustavu, naglašavajući kako ubijanje poskoka nije rješenje.
Kako je naveo, prva pomoć nakon ugriza poskoka počinje smirivanjem ozlijeđene osobe, a potom postavljanje osobe u sjedeći ili ležeći položaj.
Sljedeći korak je pozvati hitnu pomoć. To treba učiniti čak i ako osoba nema simptome nakon ugriza, zbog mogućeg kasnijeg razvoja toksične ili alergijske reakcije.
"Sve tradicionalne i opće poznate metode tretiranja mjesta ugriza, poput rezanja rane, isisavanja otrova ustima, spaljivanja, ispiranja oksidacijskim sredstvima nisu učinkovite i nose rizi, te se ne preporučuju. Također, ideja primjene električnih impulsa ili elektrošok terapije, koja se ponekad spominje u literaturi za laike, nema znanstvenu osnovu i smatra se pogrešnom", istaknuo je Jurić.
Naveo je kako se, u slučaju boli i razvoja edema, osobito ako zavoj nije primijenjen, zahvaćeni ud može lagano podići uz odgovarajući oslonac.
"Ako se očekuje brz dolazak hitne pomoći, ne preporučuje se pojačan unos tekućine. U težim slučajevima pun želudac može dovesti do povraćanja i aspiracije sadržaja želuca. Nasuprot tome, ako je pristup hitnoj pomoći otežan, moguće je oprezno unositi tekućine koje se lako apsorbiraju, poput blago zaslađene vode ili slabog ili biljnog čaja, osobito nakon ugriza poskoka", pojasnio je Jurić.
Kako izbjeći susret s poskokom
U ovo doba godine izletnicima, planinarima i rekreativcima koji borave u prirodi savjetuje se da nose dugu odjeću i čizme na nogama, da ne sjedaju bilo gdje prije temeljitog pregleda.
Prilikom podizanja i okretanja kamenja ili debla obavezno je koristiti štap.
"Prilikom postavljanja vreća za spavanje ili šatora uvijek obratiti pozornost da to nije blizu stijena, kamenja, otpada ili ulaza u špilje. Ne dirati svježe ubijene zmije. Prilikom uočavanja zmije ne paničariti i ne treba je uznemiravati, a svakako ne pokušavati ubiti. Tisuće ljudi biva ugrizeno upravo pri pokušaju ubijanja otrovnih zmija bez poznavanja njihovih navika i ponašanja", rekao je Jurić za Bljesak.info.
Pojasnio je kako poskok najčešće naseljava suha, kamenita i grmolika područja, otvorene šume, vinograde, zapuštene vrtove te rubove šuma u nizinskim i brdskim krajevima do oko 2.000 metara nadmorske visine.
Ipak, ima primjera kada su ljudi viđali poskoke i na većim nadmorskim visinama od 2.000 metara, a prisutnost ljudi i vode ne predstavlja mu prepreku.
Troma zmija koja rijetko grize
"Tijekom zimskih mjeseci spava zimski san, najčešće od kasne jeseni do ranog proljeća. Zna biti jako opasan u jesenskim mjesecima zbog toga što se znaju penjati na stabla. Kod nas u Hercegovini su najaktivniji u proljeće i rano ljeto. Poskok je zmija koja najviše lovi u sumraku ali u hladnijim mjesecima zna biti aktivna i tijekom dana i tako vremenski uvjeti i temperatura utječu na njihovu aktivnost", rekao je veterinar Jurić.
Na većim nadmorskim visinama aktivnija je tijekom dana, dok se u nižim predjelima može susresti u bilo koje doba dana, a s porastom dnevnih temperatura postaje sve više noćna životinja, tako na mjestima gdje su temperature 35C+ aktivne su samo u rano jutro i navečer.
"Unatoč svojoj reputaciji, ova vrsta je uglavnom troma, nije agresivna i rijetko ugrize bez jače provokacije. Ako je iznenađena, može reagirati na različite načine, neke jedinke ostaju nepomične i glasno sikću, druge sikću pa pobjegnu, dok će neke odmah pokušati ugristi", istaknuo je Jurić.
Zašto je poskok važan za prirodu
Jurić je naglasio kako poskok ima važnu ulogu u ekosustavu, posebice kao prirodni regulator populacije glodara, zbog čega ne postoji opravdan razlog za njegovo nekontrolirano uklanjanje iz prirode.
"Hrani se miševima, voluharicama i drugim sitnim sisavcima koji se brzo razmnožavaju i mogu uzrokovati značajne probleme u poljoprivredi te prenositi različite bolesti. Tako poskok doprinosi prirodnoj kontroli štetnika i smanjuje potrebu za umjetnim intervencijama u okolišu.
Osim toga, poskok je važan dio prehrambenog lanca. On je i predator i plijen – njime se hrane ptice grabljivice i druge životinje, pa tako sudjeluje u održavanju prirodne ravnoteže u krškim i mediteranskim staništima", pojasnio je Jurić.
Znak stabilnog ekosustava
Prisutnost poskoka ukazuje na očuvan i stabilan ekosustav s dovoljno prirodnog plijena i skloništa. Nekontrolirano uklanjanje poskoka može narušiti tu ravnotežu i dovesti do povećanja broja glodara, što dugoročno može imati negativne posljedice i za poljoprivredu i za zdravlje ljudi.
"U većini slučajeva njegovo uklanjanje iz prirode je neopravdano. Problemi između ljudi i poskoka uglavnom nastaju zbog ulaska ljudi u njegovo prirodno stanište ili zbog slučajnih susreta u blizini naselja, vinograda ili kamenitih područja. U takvim situacijama preporučuje se oprez i izbjegavanje kontakta, a ne ubijanje životinje", istaknuo je Jure Jurić za Bljesak.info.
Iako susreti s poskocima mogu izazvati strah, riječ o životinji koja u pravilu izbjegava kontakt s ljudima i ima važnu ulogu u očuvanju prirodne ravnoteže.
Uz osnovni oprez i pravilno ponašanje u prirodi, rizik od ugriza može se znatno smanjiti, a suživot s ovom vrstom svesti na minimum neugodnih situacija.
