Vampiri smatrani uzročnikom tuberkuloze, a onda je Robert Koch 'skuhao' povijesno otkriće

Na današnji dan, 24. ožujka 1882. godine, njemački znanstvenik Robert Koch objavio je senzacionalno otkriće uzročnika tuberkuloze, zarazne bolesti koja se javlja u sisavaca i ptica. Radilo se o bakteriji nazvanoj Mycobacterium tuberculosis, o kojoj će se, u čast otkrivaču, kasnije govoriti kao o Kochovu bacilu.

Posve zasluženo, Koch je dobio Nobelovu nagradu za medicinu a, zahvaljujući kasnijim istraživanjima, za ovu je opaku bolest stvoreno efikasno cjepivo.

Sile tame u Novoj Engleskoj

Početkom devetnaestog stoljeća, u vrijeme kad su se prirodne pojave još uvijek u velikoj mjeri objašnjavale nimalo prirodnim djelovanjem sila tame, za pošast tuberkuloze koja se obrušila na dio Nove Engleske (američke savezne države Rhode Island, Connecticut i Vermont) okrivljeni su ni više ni manje nego – vampiri!

Ljudi, naime, nisu shvaćali činjenicu da širenju sušice, kako su ovo oboljenje isprva nazivali, pridonosi prebivanje u prenapučenim zajednicama. Činjenicu da se, nakon pobolijevanja jednog člana obitelji, u pravilu razbole i svi ostali tumačili su stoga na sljedeći način: prvooboljeli je zapravo vampir koji, slijedeći svoju mračnu prirodu, isisava životnu silu iz svojih nedužnih rođaka.

Živi mrtvaci

Kako bi se stalo na kraj ovakvoj bezbožnoj praksi, neuki, praznovjerni i prije svega prestrašeni ljudi počeli su masovno ekshumirati te detaljno pregledavati tijela onih koje je sušica odnijela pod zemlju.

Ako bi se ustanovilo da je tijelo 'odveć svježe', uzimalo se to kao jasan i nepobitan dokaz njegova vampirizma, koji ne prestaje ni nakon 'smrti' – zaključeno je kako mrtvaci tog tipa zapravo nisu mrtvaci, te da i iz groba nastavljaju nanositi patnju živima.

Pepeo pokojnika kao lijek!?

Kao takve, trebalo ih je zaustaviti, a to se činilo na nekoliko načina. Onaj najmanje gnjusan uključivao je preokretanje tijela u lijesu, tako da počiva licem prema zemlji. Ozbiljniji slučajevi vampirizma zahtijevali su ozbiljnije mjere: pokojniku je valjalo izvaditi organe i spaliti ih te mu, za svaku sigurnost, odrubiti glavu.

Pepeo od spaljenih organa nije se bacao: mnogi su vjerovali da je njegovo inhaliranje jedini učinkovit lijek za tuberkulozu. Oni koji su bili previše osjetljivi za ovakvu metodu unošenja posmrtnih ostataka u organizam, prah su – poput kakva vitaminskog pripravka – mogli promiješati s vodom te popiti na eks.

Čovjek koji je spasio milijune života

Robert Koch rođen je u Clausthalu 11. prosinca 1843. godine. Želio je postati svjetski putnik i istraživač prirode, ali je postao liječnik. Čeznuo je za istraživanjem novog područja - mikrobiologije. Nabavio je mikroskop i uskoro mu je mikroskopiranje postao glavni hobi. Jedan je od osnivača medicinske mikrobiologije.

Godine 1882. u Fiziološkom društvu u Berlinu, Koch je iznio vlastitu spoznaju o uzročniku tuberkuloze, patogenom mikroorganizmu štapićastog oblika, koji je po njemu nazvan Kochovim bacilom. Bilo je to revolucionarno otkriće u borbi protiv najopasnije bolesti 19. stoljeća.

Tuberkuloza je nekada ubijala otprilike svakog sedmog čovjeka u Europi, a naročito mnogo mladih osoba. Robert Koch otkrio je i uzročnike drugih opasnih zaraznih bolesti – kolere i antraksa.

Otkrio je postupke za uzgoj i proučavanje bakterija te suzbijanje mnogih zaraznih bolesti. Uveo je laboratorijski uzgoj bakterija na hranjivoj podlozi. Razradio je postupke bojanja bakterijskih stanica.

Otkriće cjepiva

Godinama kasnije Albert Calmette i Camille Guérin, dva francuska istraživača radili su na Pasteurovom Institutu i ostala su upisani u povijest medicine po BCG soju, prvom cjepivu protiv tuberkuloze.

Dva francuska pedijatra, Benjamin Weill-Hallé i Raymond Turpin, 21.7. 1921. godine po hitnom postupku cijepili su BCG cjepivom dijete "povećanog rizika".

Prvi presedan je napravljen, dijete nije oboljelo od tuberkuloze i pedijatri su ga pratili više od desetljeća. 1928. godine naučili smo sve bitno što je potrebno o BCG i smrtnost djece od tuberkuloze pala je s 25% na manje od 1%. U doba prije antibiotika ovo je bio spektakularni uspjeh.

Cjepivo se dalje razvijalo desetljećima, a od 2011. jedino postojeće cjepivo je bacil Calmette-Guérin (BCG). BCG je učinkovit kod diseminirane bolesti u djece, no zaštita koju pruža protiv zaraze plućnom TBC je nesigurna.

Bez obzira na to, ovo je cjepivo koje se u cijelom svijetu najviše koristi, pa je tako više od 90% sve djece na svijetu njime cijepljeno.