U vremenu kada antibiotici, inhalatori i suvremena dijagnostika nisu postojali, liječenje bolesti dišnog sustava oslanjalo se na biljne pripravke, strogi režim mirovanja i promjene životnih navika.
Upravo takve savjete donosi Pelagićev narodni učitelj, poznato djelo Vase Pelagića iz 19. stoljeća, iz kojeg su preuzeti podaci predstavljeni u ovom tekstu.
U knjizi se kašalj ne opisuje kao zasebna bolest, već kao simptom brojnih oboljenja, osobito pluća, bronha, dušnika i grla.
Posebna se pozornost posvećuje ispljuvku, navodi se kako on može biti bistar, žućkast, žućkastozelenkast ili krvav, a njegova boja i količina ovise o uzroku bolesti.
Krvavi ili sukrvavi ispljuvak ističe se kao mogući znak tuberkuloze pluća ili tumora.
Autor upozorava da je kašalj često posljedica akutnog ili kroničnog zapaljenja bronhija, a kronični oblici mogu dovesti do komplikacija poput astme ili emfizema.
Naglašava se važnost mirovanja, osobito u zimskim danima, kada su nazeb, zamor i neishranjenost česti okidači bolesti.
U dijelu posvećenom liječenju kašlja i bronhitisa savjetuje se strogo ležanje u krevetu, osobito ako je prisutna temperatura.
Preporučuje se unos dvije do četiri litre čaja dnevno te lagana dijetalna prehrana. Protiv bolova u prsima predlažu se oblozi i kataplazme od lanenog sjemena, dok se za ublažavanje kašlja preporučuju inhalacije toplom parom, uključujući naparivanje s borovim uljem.
Zanimljivo je da se kod dugotrajnog nadražujućeg kašlja savjetuje ovlaživanje zraka u prostoriji, a kod grčeva i bolova primjena kodeinskih tableta.
Spominju se i tada dostupni antibiotici poput penicilina, streptomicina, aureomicina i tetraciklina, što svjedoči o kasnijim izdanjima ili dopunama teksta.
Pelagić donosi i niz recepata za biljne čajeve. Navodi se odvar od zovinog cvijeta koji se pije s medom, kao i kombinacije bijelog sljeza, podbjela i kunice.
U nekim receptima spominje se dodatak nišadora u malim količinama. Autor ističe da se terapija mora provoditi najmanje deset dana kako bi dala učinak.
Uz lijekove, preporučuju se i higijensko-dijetetske mjere: nošenje vunenih čarapa, flanela na prsima i trbuhu, izbjegavanje kave, duhana, alkohola i začinjene hrane te boravka u zadimljenim i vlažnim prostorijama.
Posebno poglavlje posvećeno je rikavcu, poznatom i kao hripavac ili pertusis. Opisuje se kao akutna zarazna bolest koja najčešće pogađa djecu i širi se kapljičnim putem.
Autor navodi da bolest uzrokuje bacil vidljiv pod mikroskopom te da su u prošlosti epidemije među djecom bile česte i često smrtonosne.
Detaljno se opisuje tijek bolesti, od početnih simptoma sličnih prehladi, preko upornog suhog kašlja koji prelazi u napadaje s karakterističnim zacenjivanjem, do faze oporavka.
Spominje se da bolest obično traje šest do osam tjedana, dok oporavak može potrajati dodatna dva do tri tjedna.
U liječenju se, prema navodima iz knjige, preporučuju vakcinacija, antibiotici poput streptomicina i hlormicetina, ali i boravak na planini ili u posebnoj komori snižena tlaka, takozvanoj barokomori.
Poseban naglasak stavlja se na dobru njegu, provjetravanje prostorije, laganu prehranu i jačanje organizma vitaminima tijekom oporavka.
Svi navedeni podaci preuzeti su iz knjige Pelagićev narodni učitelj autora Vase Pelagića. Iako su mnoge preporuke danas zastarjele ili zamijenjene suvremenim medicinskim smjernicama, tekst pruža vrijedan uvid u način razmišljanja i terapijske pristupe jednog vremena.
Pelagićevo djelo ostaje zanimljivo svjedočanstvo razvoja narodne i rane moderne medicine na ovim prostorima, kao podsjetnik na to koliko se medicina promijenila ali i koliko je briga o bolesniku, mirovanje i pravilna njega, ostala temelj liječenja kroz stoljeća.
