Ekranizam – poremećaj u odrastanju koji je sve češća pojava

Ekranizam je pošast modernog doba. On, prema definiciji, označava poteškoće na kognitivnom i emocionalnom planu koje su nastale zbog prekomjerne izloženosti ekranima, kako kod djece tako i kod odraslih.

Kod djece se može prepoznati u zaostajanju djeteta u odnosu na svoje vršnjake kako na planu govora maternjeg jezika te u smjeru poteškoća da zadrži pažnju na ciljani zadatak shodno svojoj dobi. Kod neke djece ekranizam se očituje i u smjeru poteškoća da uspostave odnos s drugima oko sebe, osamljuju se te nemaju razvijenu igru shodno dobi.

Na ovu temu kontaktirali smo jednog logopeda, jednog dječjeg terapeuta i jednu majku dvoje djece, da vidimo što oni kažu o ekranizmu.

Što kažu logopedi?

"Dugotrajno gledanje ekrana, prema mišljenjima logopeda, može jako ograničiti interakciju djeteta s okolinom. Nedostatak verbalne interakcije može usporiti razvoj jezičnih vještina kod djece. Kada su djeca preokupirana gledanjem ekrana, znaju puno manje komunicirati s roditeljima ili drugom djecom.

Nedostatak prilike za verbalnu interakciju može utjecati na razvoj vokabulara, gramatike i pragmatike, njihov govor je jednostavniji, bez složenijih struktura i dugih rečenica", kazala je za Bljesak.info logopedinja Dajana Štironja.

"Prekomjerno korištenje ekrana može dovesti do smanjene pažnje i koncentracije kod djece. Ovo može otežati njihovu sposobnost slušanja, praćenja instrukcija i sudjelovanja u verbalnoj komunikaciji.

Najprije je važno reći da po preporukama Svjetske zdravstvene organizacije, djeca u dobi do dvije godine ne bi uopće trebala provoditi vrijeme pred ekranima. Djeci u dobi od dvije do četiri godine trebalo bi ograničiti vrijeme provedeno pred ekranima na najviše 60 minuta dnevno, ali što manje to bolje.

Preporuke o TV sadržajima za djecu ovise o dobi djeteta. Sadržaji koji potiču sudjelovanje i aktivno uključivanje djece (npr. interaktivne emisije s pitanjima, igre koje potiču razmišljanje) mogu biti korisni za razvoj kritičkog razmišljanja i vještina rješavanja problema. Ali, obavezno uz prisustvo roditelja, kako bi roditelj mogao potaknuti dijete da odgovara, prokomentirati ono što se gleda, jer će djeca često biti pasivni promatrači, bez obzira koliko interaktivan sadržaj bio na ekranu.

Pročitajte još

Vrtić vratio TV roditeljima! Jeste li svjesni štetnosti ekranizacije?

Problem je u tome i što danas roditelji ne mogu ili ne iz nekog razloga televizorom ili mobitelom pokušavaju nadoknaditi vrijeme koje oni ne provode s djetetom. A čitanje slikovnica s djetetom je odličan način za poticanje govorno jezičnog razvoja. Puno bolji od televizora ili mobilnog uređaja.

Roditelji mogu opisivati slike, postavljati pitanja o priči i poticati dijete da komentira ono što vidi.

Pjevanje dječjih pjesmica može potaknuti govor i ritmičke vještine kod djece. Roditelji mogu koristiti geste i pokrete kako bi dodatno angažirali dijete. Dok šetaju ili obavljaju svakodnevne aktivnosti roditelji mogu poticati dijete da imenuje predmete koje vide oko sebe", zaključuje Štironja.

Što kažu radni terapeuti?

"Ekranizam je ozbiljan problem za tjelesni razvoj djeteta. Razvoj motorike kreće već od samoga rođenja kada dijete počinje usvajati određene motoričke položaje i obrasce. Pravilnim poticanjem u najranijoj dobi utječemo na daljnji razvoj grubo motoričkih sposobnosti koje su usko vezane za razvoj fine motorike, grafomotorike, govora i na krajusamostalnosti djeteta.

U posljednje vrijeme kod djece se uočavaju poteškoće na području grube i fine motorike koje u konačnici utječu na izvođenje svakodnevnih aktivnosti (od oblačenja, hranjenja, održavanja osobne higijene, odlaska na toalet, držanja olovke i sl.).

Zbog današnjeg načina života i užurbanosti, već u prvim mjesecima djetetovog života često možemo vidjeti kako se djecu ograničava u izvođenju i usvajanju pravilnih motoričkih obrazaca korištenjem
različitih pomagala", kazala je za Bljesak.info Kata Novaković, radni terapeut iz Centra za psihofizičke i govorne poteškoće Doma zdravlja Mostar.

"Ono što se roditeljima preporučuje u toj dobi je što više dijete postavljati na ravnu i tvrdu podlogu kako bi dijete što više bilo izloženo raznim senzoričkim i motoričkim podražajima i na taj način razvijalo sposobnosti grube motorike (rotacije, posjedanje, puzanje, hodanje ...).

U dojenačkoj dobi dijete treba izlagati predmetima i igračkama raznih oblika, veličina i materijala u svrhu pravilnog razvoja hvatova koji su nam potrebni za izvođenje svakodnevnih aktivnosti te na taj način poticati istraživačku igru. S takvim načinom rada kod djece zapravo kreće rana intervencija, koja je jako bitna za cjelokupan razvoj djeteta.

Kako dijete raste tako se mijenja i sam način igre. Pojavljuje se konstruktivna igra gdje dijete od ponuđenih predmeta nešto gradi te na taj način razvija maštu, kognitivne sposobnosti, sposobnosti fine motorike ( igra kockama, kutijama, čašama, ...)

Jako je bitno naglasiti da djeca ne moraju imati igračke kako bi razvijali svoje motoričke sposobnosti. Ono što posebno preporučam roditeljima u radno-terapijskom procesu je to da djeca sudjeluju u svakodnevnim kućanskim aktivnostima što im često bude jako zanimljivo (kuhanje, slaganje odjeće, stavljanje odjeće u perilicu rublja, razvrstavanje posuđa iz perilice suđa,…).

Na taj način prije svega razvijaju svoje senzomotoričke sposobnosti, ali grade i samopouzdanje te komunikacijske vještine. Jako je važan i boravak u prirodi gdje je dijete izloženo raznim senzornim podražajima koji su jedan od preduvjeta za pravilan razvoj djeteta (igra u pijesku, prelazak i preskakanje različitih prepreka, igra poligona,…)", zaključuje Novaković.

Što kažu roditelji?

Kontaktirali smo jednu majku dvoje djece koja je rekla sljedeće - Kao majka dvoje tinejdžera, moram priznati da moja djeca provode prilično vremena u toku dana uz različite ekrane. Trudim se da im dan bude ispunjen i drugim aktivnostima, prije svega školom i obavezama prema školi. Također i kućnim obavezama i izvannastavnim aktivnostima, tako da im za ekran ostaje taman toliko vremena da se ne osjećaju da zaostaju za trendovima svoje generacije, ali i dovoljno kratko da im se život svodi samo na virtualni svijet.

Djeca su mnogo pametnija no što najčešće odrasli misle, oni jako brzo uče, a današnja tehnologija je napravljena upravo tako da je sve na klik i u slikama, reklo bi se tehnologija za potpune idiote – nema šanse da ne razumiješ.

"I mladi i stari nauče koristiti uređaje u vrlo kratkom vremenu tako da smatram da s tehnologijom nikad niste zakasnili. Ali ako dijete preskoči prirodne razvojne faze grube i fine motorike na to ste opasno zakasnili i bit će jako teško nadomjestiti neke stvari. Djeca do polaska u školu nemaju nikakve potrebe za tabletima ili telefonima. Sasvim je u redu da gledaju TV i u tome zadovolje potrebu za digitalnim sadržajem. Čak i taj sadržaj roditelji trebaju pametno birati u skladu sa dječijim interesovanjima, karakterom i potrebama.

Pročitajte još

ANKETA | Što građani Mostara misle o zabrani mobitela u školama?

Postoji mnogo edukativnih emisija koje će djeci na zabavan način pomoći da nauče oblike, boje, slova, brojeve, pravila ponašanja, upoznaju osnovne emocije i pravila komunikacije. To možda jesu emisije starijeg datuma, ali neke društvene vrijednosti i pravila nemaju datum trajanja.

Nitko ne kaže da je lako biti roditelj, posebno ne u današnje vrijeme turbulentnih promjena koje
se svakodnevno dešavaju. Djeca i roditelji su izloženi strašnom pritisku posla, a onda i medija, informacija i marketinških kampanja sa svih strana tako da je vrlo izazovno naći balans između svih obaveza u toku jednog dana.

No prvi korak je svakako lista prioriteta i vrijednosti koje jedna obitelj gaji. Onda u skladu sa tim vrijednostima osmisliti životni stil koji će zaista podržavati i živjeti te vrijednosti.

Djeca nisu glupa i ne možemo ih zavarati nekom pričom koju svojim ponašanjem ne podržavamo što je veoma čest slučaj da roditelji brane djeci ekrane (svjesni njihovog lošeg utjecaja na razvoj motorike, govora i kognitivnog razvoja djece), a sami se ne odvajaju od ekrana, ne ispuštaju telefon iz ruke i time potkopavaju vlastiti autoritet kod djeteta.

Nedosljednost je jedna od najvećih zamki u roditeljstvu. Kad izgubite autoritet gubite i sve ostalo", kazala je za Bljesak.info prof. pedagogije Vesna Filipović, voditeljica Centra Institut za razvoj mladih KULT.