U današnje vrijeme glatka koža mnogima predstavlja simbol urednosti, ljepote i ženstvenosti.
No, praksa uklanjanja dlačica, iako danas gotovo neizostavna, nije oduvijek bila dio svakodnevnog života žena.
Još početkom 20. stoljeća žene su rijetko brijale tijelo, a dlačice se nisu smatrale nepoželjnima.
Sve se počelo mijenjati s razvojem modne industrije, promjenom krojeva odjeće i snažnim utjecajem reklamnih kampanja koje su stvorile novi ideal, glatku, besprijekornu kožu. Tako je nešto sasvim prirodno postalo problem koji treba "riješiti".
Početkom 20. stoljeća tržište za ženske proizvode za uklanjanje dlaka nije postojalo – trebalo ga je izmisliti. Prekretnica se dogodila 1915. godine.
S porastom popularnosti haljina bez rukava, ženski pazusi postali su vidljivi kao nikada. Tvrtka Gillette prepoznala je priliku i lansirala "Milady Décolleté", prvi brijač namijenjen ženama. Iako se radilo tek o prepakiranom muškom brijaču, marketinška kampanja bila je presudna.
Oglas u časopisu Harper's Bazaar iz te godine jasno je poručio: "Ljetna haljina i moderni ples čine uklanjanje nepoželjnih dlačica nužnim."
Dlake su odjednom postale "neprikladne", "ružne" i "nehigijenske". Marketinški stručnjaci pažljivo su birali riječi, koristeći izraze poput "zaglađivanje" umjesto "brijanje" kako bi praksu učinili profinjenijom i ženstvenijom.
Nakon pazuha, na red su došle noge. Kako su se suknje skraćivale tijekom 1920-ih i 1930-ih, ideja o glatkim nogama polako je ulazila u modu.
Ipak, ključni trenutak koji je brijanje nogu pretvorio iz trenda u općeprihvaćenu normu bio je Drugi svjetski rat. Zbog rata je proizvodnja najlonskih čarapa gotovo zaustavljena jer su materijali bili preusmjereni u vojne svrhe.
Žene su ostale golih nogu, a kako je dotjerivanje smatrano patriotskom dužnošću za podizanje morala, brijanje je postalo praktično rješenje.
U samo nekoliko godina, uklanjanje dlaka s nogu postalo je uobičajeni ritual.
Prije pojave sigurnosnih brijača, žene su se izlagale velikim rizicima za glatku kožu. Prema podacima muzeja The Henry Ford, recepti za depilacijske kreme često su sadržavali opasne kemikalije poput arsena i živinog bromida.
U salonima su se čak koristili rendgenski aparati za trajno uklanjanje dlaka, što je kod nekih žena uzrokovalo čireve i kancerogene tumore.
Pritisak nije bio samo estetski. Početkom 20. stoljeća, dlakavost se povezivala s primitivizmom, dok se glatka koža smatrala znakom više evolucijske faze i ženstvenosti. Biti bez dlaka postalo je dokaz "čistoće" i pripadnosti modernom društvu.
Tako je u samo nekoliko desetljeća, pametnim marketingom i spletom povijesnih okolnosti, uklanjanje dlačica prešlo put od nepostojeće prakse do neupitnog standarda ženstvenosti, piše The Henry Ford.
Iako se danas norme preispituju, nasljeđe ove stogodišnje kampanje i dalje oblikuje svakodnevne rituale milijuna žena diljem svijeta.
