Objava u Sarajevskom listu, prije 143 godine, svjedoči kako se za nestalim osobama nakon oružanih sukoba u Hercegovini tragalo i u pretprošlom stoljeću.
Naime, 17. svibnja te 1883. godine Kotarski ured kao Sud Stolac objavljuje
"Ušljed molbe Helene Kanduscher iz Stolca, dozvoljuje se preslušanje svjedoka, da je Michel Kanduscher u noći 10. januara 1862. u oružničkoj kasarni u Hateljima (Hercegovina), kamo je bio na konak došao, od ustaša, koji su te noći tu oružničku postaju ukinuli, ubijen. Mrtvo tijelo istoga nije se moglo nikako naći. Usljed toga pozivaju se svi, koji bi o njegovom životu ili smrti išta znali, da ovomu sudu ili staratelju za Michela Kanduschera postavljenomu Ivanu Vukasoviću u Stolcu kroz tri mjeseca prijave. Poziva se takogjer i Micbel Kanduscher, da u toku tog vremena, k sudu dogje ili svoga staratelja o svome životu obavjesti, jer će se inače mrtvim proglasiti."
Te 1862. godine u vrijeme nestanka nesretnog Michela, Hercegovina je još bila pod Osmanskom upravom. Nakon smrti hercegovačkog vezira Rizvanbegovića nezadovoljni puk, često je dizao ustanke na lokalnoj razini. Posljednji takav ustanak, onaj iz 1875. godine, više nije bio lokalan nego masovan i ozbiljan. Puku je bilo dosta Turske vlasti. Rezultirao je Austrougarskom okupacijom Bosne i Hercegovine. Ustanike se tada zvalo ustašama.