Prije 315 godina rođen je najsvestraniji znanstvenik u hrvatskoj povijesti

Jedan od najvećih europskih umova svoga vremena i najsvestraniji hrvatski znanstvenik svih vremena – Ruđer Bošković rođen je na današnji dan prije 315 godina, 18. svibnja 1711. u Dubrovniku.

Bio je kao šesti sin i osmo dijete u obitelji koju su osnovali Nikola Bošković (preselio iz sela Orahova Dola, župa Ravno, u Dubrovnik) i Paola Bettera iz Dubrovnika.

Bošković je isticao svoje plemićko podrijetlo, jer je negov pradjed bio Boško Pokrajčić (ili Podkrajčić) i po njemu je obiteljska loza koja se odvojila od plemićke loze Pokrajčića dobila prezime Bošković.

Bio je matematičar, astronom, geodet, fizičar, teolog, filozof, diplomat, arheolog i pjesnik. Nobelovac i fizičar Werner Heisenberg nazvao je Ruđera Boškovića hrvatskim Leibnizom.

Engleski fizikalni kemičar Sir Harold Hartley nazvao ga je jednim od najvećih intelektualaca svih vremena ("one of the great intellectual figures of all ages"), a njegovu teoriju prirodne filozofije njemački filozof Friedrich Nietzsche smatrao je "najvećim trijumfom nad osjetilima koji je dosad na Zemlji postignut".

Ruđer je školovanje započeo u Dubrovniku, a s 14 godina poslan je u Rim, gdje se školovao kod isusovaca na slavnom Rimskom kolegiju (lat. Collegium Romanum), jednom od najpoznatijih svjetskih sveučilišta toga vremena. Nakon završenog studija zaređen je za svećenika i stupio je u tada moćni isusovački red.

Kao znanstvenik djelovao je prvenstveno u Rimu, Milanu i Parizu, ali i ostalim gradovima diljem Europe (London, Beč, Sankt Petersburg, Carigrad…). Bošković ne spada u red onih znanstvenika koji su ostali zapamćeni po nekom epohalnom izumu, već kao vizionar koji je predvidio i najavio kasnije spoznaje i teorije, čime je postao začetnik moderne fizike.

Poznatim su ga učinile rasprave iz primjenjene matematike, a njegovo kapitalno djelo je Theoria philosophiae naturalis (hrv. Teorija prirodne filozofije). U tom djelu tvrdi da se sva materijalna tijela (kamen, stol itd.) sastoje od točaka koje nemaju protežnosti, ali djeluju jedne na druge silama koje ovise o njihovoj međusobnoj udaljenosti.

Revolucionarno u tome bila je misao da se ono što vidimo kao čvrstu materiju zapravo sastoji od praznog prostora ispunjenog samo točkama. Njegove ideje uvelike su se pokazale ispravnima otkrićem atoma.

Zastupao je relativnost ljudske spoznaje i razvio posebno učenje o prostoru i vremenu. Važna dostignuća ostvario je u sintetskoj geometriji, o temeljima matematike i njezinim primjenama, izradio je razne optičke, astronomske i geodetske instrumente.

Na zahtjev pape Benedikta XIV. izrađuje planove za popravak kupole crkve Svetog Petra u Rimu, kao i mjerenje meridijana Rim – Rimini, što je rezultiralo prvom preciznom kartom Papinske države. Bošković je utemeljio i opremio zvjezdarnicu u milanskoj Breri, tada najmoderniju u Europi. Godine 1761.

izabran je za člana londonskog Royal Societya. Na poticaj tog društva otišao je u Carigrad motriti prolazak Venere ispred Sunca. Kako nije stigao motriti prolazak Venere, vrijeme je iskoristio za istraživanje ruševina Troje.

Nakon ukinuća isusovačkog reda (1773.) prihvaća francusko državljanstvo, živi u Parizu i upravlja zavodom za optiku Francuske ratne mornarice. Vrativši se u Italiju objavljuje pet svezaka Djela koja se odnose na optiku i astronomiju, u kojem brani Kopernikov heliocentrični sustav.

Ruđer Bošković preminuo je 1787. godine u Milanu gdje je i pokopan.