Dok je veći dio Europe u srednjem vijeku živio bez kanalizacije, bez higijene i često bez pristupa čistoj vodi, stari Rimljani su još prije dvije tisuće godina gradili infrastrukturu koja i danas fascinira inženjere. 

Neki rimski akvadukti i danas dovode potpuno čistu vodu. To možda zvuči nevjerojatno, ali rimsko inženjerstvo bilo je toliko precizno da određeni dijelovi njihovih sustava vodoopskrbe i nakon 2.000 godina još uvijek funkcioniraju.

Rim nije bio velik samo zbog vojske. Bio je velik zato što je razumio infrastrukturu.

Dok su drugi gradovi ovisili o bunarima i kišnici, Rimljani su gradili desetke kilometara dugačke akvadukte koji su gravitacijom dovodili svježu vodu iz planinskih izvora ravno u gradove. Bez crpki. Bez električne energije. Samo uz pomoć matematike, nagiba terena i nevjerojatne preciznosti.

Procjenjuje se da je stari Rim imao više od 11 velikih akvadukata koji su dnevno dovodili stotine milijuna litara vode. Ta voda opskrbljivala je javne fontane, kupališta, privatne kuće, vrtove, pa čak i sustave za ispiranje kanalizacije.

Rimske terme nisu bile luksuz za elitu, nego dio svakodnevnog života. Tisuće ljudi svakodnevno su se kupale u kompleksima s toplom i hladnom vodom, parnim prostorijama i sustavima grijanja poda. U vrijeme kada će veći dio Europe stoljećima kasnije živjeti bez osnovne higijene.

Nakon pada Zapadnog Rimskog Carstva velik dio tog znanja doslovno je nestao.

Mnogi akvadukti su uništeni u ratovima ili zapušteni jer više nije postojala organizirana država koja bi ih održavala. Gradovi su se smanjivali, kanalizacija propadala, a stanovništvo se ponovno vraćalo bunarima i zagađenim izvorima vode.

U pojedinim srednjovjekovnim gradovima ljudi su smeće i fekalije bacali ravno na ulice, dok su epidemije bile redovita pojava upravo zbog loše higijene i kontaminirane vode.

Zato povjesničari često ističu da je Europa u nekim aspektima infrastrukture nakon pada Rima zapravo nazadovala stoljećima.

Rimske ceste još su jedna priča koja pokazuje koliko su bili ispred svog vremena. Više od 400.000 kilometara cesta povezivalo je golemo carstvo, a mnoge trase koriste se i danas. Poznata izreka ''Svi putevi vode u Rim'' nije bila metafora nego stvarna mreža precizno planiranih prometnica koje su omogućavale trgovinu, vojsku i komunikaciju.

No upravo su akvadukti možda najbolji simbol rimskog genija.

Nisu bili samo građevine. Bili su dokaz da je civilizacija prije dvije tisuće godina razumjela koliko su voda, higijena i infrastruktura ključ opstanka i razvoja društva.

I možda je upravo to najfascinantnije — neka moderna društva ponovno otkrivaju stvari koje su Rimljani već davno znali.