Gotovo svatko od nas barem se jednom našao u prometnoj gužvi usred ljeta – zbog radova na cesti. I gotovo svatko si je tada postavio isto pitanje: zašto baš sada? Zašto baš kad su temperature najviše, ili baš kad smo krenuli na godišnji?
Iako se na prvi pogled čini nepraktično, asfaltiranje se gotovo uvijek planira upravo za ljetne mjesece – i to s vrlo dobrim razlogom. Znate li zašto?
Naime, temperature zraka, podloge i vrućeg asfalta ključne su za postizanje pravilne zbijenosti i dugovječnosti novih prometnica, pa čak i zakrpa na cestama. Vrući se asfalt proizvodi na temperaturama između 130 i 160 stupnjeva Celzijusa. Ovisno o vremenskim uvjetima i udaljenosti od asfaltne baze do lokacije projekta, asfalt se može ohladiti za tri do 15 stupnjeva.
Najvažniji faktor za uspješno zbijanje tako nije temperatura pri proizvodnji, već temperatura smjese na podlozi odmah nakon prolaska finišera. Vruća asfaltna smjesa obično dolazi na gradilište s temperaturom između 135 °C i 150 °C i postavlja se na pripremljenu podlogu strojevima za polaganje (finišerima).
Ako su temperatura zraka i podloge niže od preporučenih, smjesa se prebrzo hladi, stvrdnjava i postaje teško obradiva. U takvim uvjetima gotovo je nemoguće postići potrebnu gustoću (95 % laboratorijski kontrolirane vrijednosti), a površina vrlo brzo počinje pucati i raspadati se.
Podloga mora imati najmanje 10 °C i biti u porastu, a preporučena ambijentalna temperatura također je najmanje 10 °C. Na to dodatno utječe i vjetar – što je veća brzina vjetra, to se asfalt brže hladi. Kiša i snijeg dodatno usporavaju radove jer snižavaju temperaturu smjese i onemogućuju kvalitetno prianjanje.
Poseban izazov predstavljaju tanji slojevi asfalta, koji se hlade mnogo brže od debljih. U uvjetima niskih temperatura, zakrpe i tanje površine počinju se rasipati gotovo odmah po završetku radova.
U SAD-u, Sveučilište Minnesote i Ministarstvo prometa Minnesote razvili su softver "Cool Pave", koji izvođačima omogućuje izračun koliko vremena imaju za pravilno zbijanje smjese na temelju temperatura zraka, podloge i asfalta, kao i brzine vjetra. Pokazalo se da se već na temperaturama zraka ispod 10 °C i vjetru od 8 km/h znatno smanjuje raspoloživo vrijeme za rad.
Stoga, izvođači diljem svijeta, pa i u regiji, asfaltiranje planiraju u periodu od travnja do listopada, kada su vremenski uvjeti optimalni.
Zaključno, zimsko asfaltiranje nosi visok rizik od tehničkog neuspjeha, što dugoročno znači više pukotina, kraći vijek trajanja ceste i povećane troškove sanacije. Zbog toga se asfalt, osim u hitnim slučajevima, polaže isključivo u toplijim mjesecima – kada je kvaliteta moguća i isplativa.
Nema sumnje da oštra hladnoća i jaki zimski vjetrovi mogu imati negativan utjecaj na asfaltiranje. Najuglednije tvrtke koje se bave asfaltiranjem, poput Surface Solutions iz Cambridgea, Massachusetts, ističu da je najbolje izbjegavati veće radove tijekom zimskih mjeseci. Postoji nekoliko složenih razloga zbog kojih se asfaltiranje zimi u pravilu ne preporučuje.
Asfalt na hladnoj podlozi teško zadržava toplinu, što otežava pravilno sabijanje. Temperatura tla koje podupire kolnik ključna je za uspješnu ugradnju asfalta. Ako je tlo prehladno, asfalt se neće pravilno vezati za podlogu, što može stvoriti slabu točku u kolniku.
Dodatno, kada noćna temperatura padne ispod nule, a danju ponovno poraste, dolazi do pojave poznate kao "termičko pucanje". To se događa kada se led koji se stvorio na površini asfalta preko dana otopi, a zatim se ponovno zaledi tijekom noći. Ovo širenje i skupljanje uzrokuje sitne pukotine koje s vremenom mogu prerasti u veća oštećenja.
Na prehladnom tlu teško je postići preporučenu debljinu sloja asfalta. Tanja debljina povećava rizik od pucanja i bržeg propadanja kolnika u budućnosti.
Čak i ako su svi materijali pravilno postavljeni, zimi se mogu javiti dodatni izazovi. Na primjer, ralice za snijeg mogu oštetiti novo asfaltirane površine ako se ne koriste pažljivo. Sol i drugi kemijski sredstva za odmrzavanje mogu korodirati asfalt i uzrokovati njegovu prijevremenu propast.
Sunčeva svjetlost ključna je za pravilno stvrdnjavanje asfalta. Bez nje, asfalt se ne stvrdnjava kako treba i postaje podložniji pucanju i drugim vrstama oštećenja.
Jednostavno rečeno, sunčeva svjetlost usporava hlađenje asfalta. Ako se asfalt prebrzo ohladi, može popucati i izgubiti svoju nosivost.
Temperatura zraka također snažno utječe na asfalt. Hladan zrak može učiniti asfalt krhkim i lomljivim. Brzina vjetra i niska temperatura dodatno otežavaju zadržavanje topline na svježe postavljenoj asfaltnoj površini, što može dovesti do njezinog prijevremenog propadanja.
