Na današnji dan prije 85 godina, 21. kolovoza 1940. umro je od posljedica ranjavanja ruski revolucionar Lav Trocki. Nije to bio prvi napad na tog čovjeka. Tragovi metaka još se mogu vidjeti na zidovima jedne kuće u Meksiku, podsjećajući na ranije neuspjele pokušaje njegova ubojstva.
"Smrt mi je već dobro poznata", rekao je Trocki nakon što je preživio prvi napad u svojem domu u predgrađu glavnoga grada Meksika u kojem je u egzilu proveo svoje posljednje godine. – "Staljinova mračna mržnja prati me preko pola svijeta".
Nekoliko mjeseci kasnije, 20. kolovoza 1940. godine progonitelji su ga napokon sustigli. Ubijen je sjekirom za led, po Staljinovu nalogu. "To je bio ideološki, simbolički zločin", rekao je kubanski pisac Leonardo Padura, koji je proveo godine istražujući to ubojstvo za svoj roman 'Čovjek koji je volio pse'.
Kuća Lava Trockog u četvrti Coyoacan pretvorena je u muzej, na čijem se prostoru nalazi i njegov grob sa srpom i čekićem na nadgrobnoj ploči. Promatračnice, visoki zidovi i tragovi metaka od Staljinovih ubojica pružaju uvid u to kako je ključni čovjek boljševičke revolucije proveo svoje posljednje dane.
Leon Trocki rođen je pod imenom Lav Davidovič Bronstein 7. studenoga 1879. godine u selu Janovki u Ruskom Carstvu (današnje selo Bereslavka u Ukrajini) u židovskoj obitelji.
Nakon što je napunio 9 godina, Trockog je otac poslao na školovanje u njemačku školu u veliki crnomorski grad Odesu, gdje je došao pod utjecaj međunarodnih zbivanja.
Trocki se priključio ruskom revolucionarnom pokretu 1896., s navršenih 17 godina, nakon što se preselio u lučki grad Nikolajev (danas Mikolajiv). U početku je bio narodnik (tj. revolucionarni populist), a kasnije te godine upoznao se i s marksizmom, čijim se stajalištima u početku suprotstavljao.
Bio je velika ličnost u SSSR-u, osnivač Crvene armije i Narodni komesar rata. Osnovao je i Politbiro.
Zbog nesuglasica sa Staljinom izbačen je iz partije i SSSR-a te prognan u Meksiko, gdje ga je 1940. ubio sovjetski agent pod imenom Ramón Mercader. Njegove teorije i učenje nazvani su trockizam. Iako je bio oženjen, u Meksiku je bio ljubavnik Fride Kahlo.
Staljin nije podnosio konkurenciju, a imao je i razloga za osobnu netrpeljivost prema Trockom, najbližem suradniku Vladimira Lenjina, neospornog lidera boljševika. Trocki je imao toliko veliki utjecaj i autoritet da je nakon Oktobarske revolucije mogao postati šef nove vlade, ali je tu funkciju dobrovoljno ustupio Lenjinu.
U partijskom je radu između Staljina i Trockog dolazilo do nesuglasica po mnogim pitanjima, a nakon "Caricinskog konflikta" ta je netrpeljivost prerasla u pravu mržnju (Caricin (Caricyn, Цapицын) [car'i'cɨn], do 1925. naziv za ruski grad Volgograd).
Naime, tijekom Građanskog rata Crvenoj armiji bili su potrebni iskusni borci i oficiri, pa se Trocki (koji je inače osnovao Crvenu armiju) zalagao da u borbene redove budu primljeni i bivši oficiri imperatorske vojske.
Staljin se tome kategorično protivio i zato je na dijelu fronta koji je njemu bio povjeren (i gdje je situacija bila kritična) isticao nove, ali ideološki predane zapovjednike Buđonija i Vorošilova (oni će kasnije postati maršali SSSR-a). Trocki je predsjedavao u Revolucionarnom ratnom savjetu, ali Staljin nije slušao njegova naređenja i pisao je pisma Lenjinu tražeći vojne ovlasti.
Trocki je, opet, tražio da se Staljin ukloni s položaja. Lenjin je riješio taj konflikt u korist Trockog. Staljin je povučen s fronta u Moskvu, ali je ubrzo zatim izabran za člana Revolucionarnog vojnog savjeta. Međutim, na čelu savjeta opet je bio Trocki, tako da je konfrontacija nastavljena.
Borba dvojice partijskih lidera prešla je u otvoreni sukob kada se Lenjin razbolio i povukao, jer se više nije mogao baviti partijskim pitanjima. U bilješci za kongres 1922. godine, koja je poznata kao "Lenjinov testament", vođa revolucije strahovao je da će u partiji doći do raskola uslijed konflikta između Staljina i Trockog.
"Staljin je suviše grub, i taj je nedostatak sasvim podnošljiv u našim krugovima i internoj komunikaciji, ali je nepodnošljiv na funkciji generalnog sekretara. Zbog toga predlažem drugovima da razmisle o tome kako da uklone Staljina s te funkcije i na njegovo mjesto postave drugog čovjeka, koji u odnosu na druga Staljina ima prednost u tom smislu što je trpeljiviji, lojalniji, uljudniji i pažljiviji prema drugovima, manje je hirovit, itd", napisao je Lenjin.
Lenjin nije samo iskritizirao Staljina, nego je ujedno izrazio i veće povjerenje prema Trockom, okarakteriziravši ga kao "najsposobnijeg člana Centralnog komiteta". Pa ipak, Staljin je ostao na funkciji generalnog sekretara i 1922. godine već je postao popularan i uživao veliki autoritet, jer je upravo on dijelio većinu funkcija u partiji.
Staljin je okupio oko sebe vjerne pristalice i počeo potiskivati Trockog iz partije. Lav Trocki je, međutim, imao toliki utjecaj i autoritet da je Staljin razmišljao i o mogućnosti da ukloni konkurenciju.
Pa ipak je odlučio ne pribjegavati krajnjim mjerama. Trocki je smijenjen i izbačen iz partije, da bi 1929. bio protjeran iz SSSR-a.
U emigraciji je Trocki nastavio svoje političko djelovanje. Na temelju njegovih ideja formirana je međunarodna komunistička organizacija Četvrta internacionala. Trocki je sada postao čak i opasniji nego što je bio u SSSR-u, jer je ovdje bio izvan zone na koju je Staljin mogao utjecati.
U knjigama i člancima napisanim u emigraciji Trocki karakterizira svoga oponenta kao "Hitlerovog intendanta", osuđuje kult ličnosti, totalitarizam i posebno birokraciju. Kao povod za odluku o ubojstvu Trockog poslužila je usporedba SSSR-a s nacističkom Njemačkom.
Sudoplatov, glavni organizator ubojstva Trockog, kasnije je napisao da mu je Staljin ovako objasnio potrebu da se bivši suborac ukloni: "Trocki mora biti uklonjen u roku od godinu dana, prije nego što izbije neminovni rat. Ako Trocki ne bi bio uklonjen, kako pokazuje španjolsko iskustvo, ne možemo biti sigurni da ćemo u slučaju napada imperijalista na Sovjetski Savez imati podršku naših suboraca iz međunarodnog komunističkog pokreta."
Plan prvog atentata dobio je naziv "Konj". U sklopu tog plana naoružana grupa otvorila je vatru na kuću Trockog. I pored nekoliko desetaka hitaca revolucionar je ostao nepovrijeđen, kao i njegova žena Natalija i unuk Seva.
Drugi plan zvao se "Majka". Španjolski komunist Ramón Mercader je dobio zadatak da se infiltrira u najbliže okruženje Trockog i da se obračuna s njim. On je dobio falsificiranu kanadsku putovnicu na ime Franka Jacksona i upoznao se s jednom tajnicom Trockog.
