Opsada je trajala je gotovo četiri mjeseca, a u njoj Osmanlije nisu uspjeli osvojiti Maltu, strateški iznimno važno kršćansko uporište na Sredozemnom moru, unatoč višestrukoj premoći u broju trupa.
Dana 11. rujna 1565. godine okončana je u korist kršćana znamenita Opsada Malte, jedna od najvećih opsadnih bitaka iz vremena ratova na Sredozemlju između Osmanlija i kršćana.
Opsada je trajala je gotovo četiri mjeseca, a u njoj Osmanlije nisu uspjeli osvojiti Maltu, strateški iznimno važno kršćansko uporište na Sredozemnom moru, unatoč višestrukoj premoći u broju trupa.
Maltu su pri opsadi branili vitezovi ivanovci (hospitalci). Oni su poznati i kao malteški vitezovi upravo zbog toga što im je Malta bila glavno sjedište (isprva im je sjedište bilo u Jeruzalemu, kasnije na otoku Rodu, a tek od 1530. godine na Malti).
Obranom Malte zapovijedao je tadašnji veliki meštar ivanovacaJean Parisot de Valette. Prema izvještajima, on je pokazao velik osobni angažman, zbog kojeg je kasnije slavljen. Upravo po velikom meštru nosi ime današnji glavni grad Malte – Valetta.
Napad na Maltu naredio je tadašnji osmanski sultan Sulejman Veličanstveni. Flota koja je isplovila iz Carigrada prema Malti bila je jedna od najvećih ikada skupljenih još od doba antike.
Izgleda da je ukupan broj turskih trupa čak osam puta nadmašivao broj branitelja. Maltu je branilo nešto više od 6.000 ljudi, dok je ukupan broj napadača dosezao možda i 48.000.
Sulejman Veličanstveni u doba Opsade Malte imao je već 70 godina života, a umro je sljedeće godine pri Opsadi Sigeta.
Otok Malta ima površinu od 246 četvornih kilometara, što znači da je manji od hrvatskog otoka Korčule. Pri opsadi ga je branilo nešto više od 6.000 ljudi, dok je ukupan broj napadača dosezao možda i 48.000.
Tko su Malteški vitezovi?
Malteški red – ili punim imenom Suvereni malteški viteški red hospitalaca sv. Ivana Jeruzalemskoga, generalat Rodski, generalat Malteški – vrhovni je vojni red što ga je osnovao učitelj Gerard (umro je 1120.) u prihvatilištu u Jeruzalemu kao redovničku zajednicu koja se brine za bolesne i slijedi pravilo sv. Augustina.
Red je dobio papinsko odobrenje 1113, a ubrzo se uključio u vojne aktivnosti, jer je pomagao braniti kršćanske hodočasnike u Svetu Zemlju protiv islamskih napada.
Kako ističu Opći religijski leksikon i Suvremena katolička enciklopedija, red je brzo rastao, dobivao zemlju i poprimao viteško obilježje postavljajući vitezove i naoružane narednike u svojoj organizaciji. No, valja znati da su svi članovi reda bili redovnici, i da su polagali tri tradicionalna redovnička zavjeta: siromaštvo, poslušnost, čistoću.
Nakon križarskih ratova, red je dobio u posjed otok Rodos, gdje je osnovao neovisnu državu, a kasnije su ga morali napustiti, ali su dobili Maltu. Nakon niza spletaka kojima im se oduzimala moć, vitezovi su 1834. uspostavili svoj stožer u Rimu.
Danas su članovi reda podijeljeni u tri staleža uključujući redovnike, laike plemiće i neplemiće. Prisutni su u više od stotinu zemalja i uključeni u humanitarnu pomoć, a osobito skrbe za bolesne. Neke države – među njima je i Sveta Stolica – priznaju malteške vitezove kao suverenu političku cjelinu. Danas Malteški vitezovi imaju diplomatske odnose sa 75 država, te su trajni promatrač pri Ujedinjenim narodima.
Malteška pomoć po kojoj su »maltežani« poznati po cijelome svijetu karitativna je udruga koja je utemeljena 1953. od ogranka Malteškog reda i katoličkoga Caritasa.
Izvor: Glas koncila
