Na današnji dan prije 270 godina, 26. ožujka 1756. usvojena je u Hrvatskom saboru zakonska odredba po kojoj sve presude u slučajevima progona vještica i čarobnjaka moraju se poslati carici i kraljici Mariji Tereziji na osobnu potvrdu.
Dakle, hrvatski su sudovi i dalje mogli voditi procese protiv vještica, no prije izvršenja presude morali su tražiti dozvolu vladarice.
Marija Terezija na taj je način željela spriječiti zloupotrebe vještičjih progona u Hrvatskoj. Nijedna žena više nije mogla biti spaljena bez njenog pristanka. Marija Terezija i sama je vjerovala u vještice, no bila je svjesna da sudovi mogu činiti greške i osuđivati nevine žene na smrt.
Zanimljivo je da su procese protiv vještica vodili i civilni sudovi i inkvizicija u okviru Crkve.
Progon vještica u Hrvatskoj odnosi se na sudske progone protiv osoba koje su smatrane vješticama ili čarobnjacima u hrvatskim krajevima krajem srednjega i tijekom novoga vijeka.
Početkom 17. stoljeća u hrvatskim se procesima protiv vještica javilo tadašnje europsko shvaćanje o vješticama udruženima u tajnu sektu te da povremeno održavaju velike sastanke na kojima lete namazane čarobnom mašću.
Sastanci su se održavali noću, a kao mjesta sastajanja se u spisima najčešće spominju raskrižja puteva i obližnje planine (u Hrvatskoj su to najčešće Medvednica i Klek). Na sastancima su se vještice gostile raznim jelima i pićima, naročito gibanicom, a neke od njih su na suđenjima priznale jedenje ljudskoga mesa.
Vjerovalo se da tim gozbama prisustvuje i sam đavao, s kojim žene u izuzetnim slučajevima (na sabat) i spolno opće. Đavao je opisan kao muškarac, a na torturama se navode i neka od njegovih brojnih imena: Primus, Matić, Markaj, Lucifer, Kralj, Silnjak, Gasperl itd.
Kazneni postupak protiv vještica i čarobnjaka u ovim su krajevima vodile tri vrste sudova: sudovi slobodnih kraljevskih gradova, županijski sudovi i vlastelinski sudovi pojedinih feudalaca. Sudovi slobodnih kraljevskih gradova bili su istovjetni s gradskim poglavarstvom, a činili su ga gradski sudac i prisežnici.
Županijskim sudovima predsjedavao je podžupan, a sudsko su vijeće činili plemićki sudci i podsudci županije te ostali županijski dužnosnici.
Vlastelinskim su sudovima upravljali suci postavljeni od feudalnog gospodara. U slučaju čarobnjaštva samo je javni tužilac (fiškal) bio ovlašten svojom tužbom pokrenuti postupak pred sudom.
