Nakon što je Sovjetski Savez započeo blokadu Zapadnog Berlina 1948. godine Halvorsen je sudjelovao u Berlinskom zračnom mostu, kako bi opskrbio blokirani dio grada. Nije bio oduševljen idejnom sudjelovanja u osiguravanju pomoći zemlji s kojom je donedavno ratovao, ali se kao vojnik morao pokoriti naredbama.
Misija je podrazumijevala dostavu hrane i pomoći Berlinu. Kada je jednog dana u srpnju sletio na područje zračne luke Tempelhof, u blizini mjesta slijetanja iza ograđenog prostora bilo je više desetaka djece. U djeci, s kojom je razgovarao, prepoznao je djelić sebe jer je i sam odrastao u siromaštvu Velike depresije.
Djeca su se zainteresirala za žvakače gume koje je Halvorsen žvakao. Do tada ona nisu nikada vidjela niti čula za žvake. Halvorsen ih je podijelio s djecom, a djeca su ih razdijelila među sobom. Oni koji nisu uspjeli doći do svog djelića žvakaće su, kažu, “uživali” u mirisu papira u koji su žvakače bile umotane.
Halvorsen je donio brzu odluku da se sutra vrati i da svu ovu djecu opskrbi slatkišima. Rekao im je da se pojave na istom mjestu idućeg dana jer će im donijeti slatkiše. Na dječje pitanje kako će ga prepoznati odgovorio je da obrate pozornost na avion s krilima koja “namiguju”.
Uslijedila je noć skupljanja slatkiša, u kojoj je on zajedno sa svojim kopilotom i inženjerom napravio tri paketa slatkiša, a koje je potom iz aviona ispustio s malim padobranima. Padobrani su bili mjera sigurnosti kako nitko od djece ne bi bio ozlijeđen. Nakon toga su ovakvi dogovori bili sve češće, a svaki puta bi se okupilo sve više djece željne poslastica.
U početku je ova akcija pokrenuta bez znanja nadređenih, ali se vijest brzo širila i došla do general pukovnika Williama H. Tunnera koji je odlučio pojačati akciju.
Operacija je službeno započela na današnji dan, 22. rujna 1948. godina i trajala je do 13. svibnja 1949. Pomoć je ubrzo počela pristizati ne samo od tamošnjih vojnika, već i iz samih Sjedinjenih Država, a u akciju su se uz obične ljude uključili i proizvođači slatkiša.
Ova operacija Halvorsenu donijela je razne nadimke poput onog “Čokoladni Ujak” i brojne druge. Danas se smatra da je tijekom ove akcije ispušteno nad Zapadnim Berlinom više od 20 tona slatkiša s više od 250 000 malih padobrana. Deseci drugih pilota uključili su se u akciju i slijedili njegov primjer.
Za ovaj čin u Njemačkoj je Halvorsenu podignut spomenik, a on je svoja iskustva opisao u knjizi nazvanoj The Berlin Candy Bomber (“Berlinski bombaš bombonima”).
Nakon Halvorsenove smrti 2022. godine, gradonačelnica Berlina Franziska Giffey osvrnula se na njegov duboko humani čini koji, kako je navela: “nije nikada zaboravljen”. Halvorsen je pokazao da ratovi kako god to čudno zvučalo nekada izvuku i ono najbolje iz ljudi. (Izvor: Povijest.hr)
