Izgradio je Berlinski zid i vječito ostao vjeran ideji staljinizma

Erich Honecker spada među one komunističke lidere koji su u drugoj polovici prošlog stoljeća obilježili doba Hladnog rata, Željezne zavjese i općenito jednopartijskog komunističkog sistema Istočnog bloka.

Od 1971. do svrgavanja 1989. bio je vodeći političar u Demokratskoj Republici Njemačkoj.

Erich Ernst Paul Honecker rođen je prije 110 godina, 25. kolovoza 1912. u Neunkirchenu, pokrajina Saarland. Njegov otac Wilhelm Honecker bio je rudar.

Pohađao je evangeličku pučku školu. Godine 1922., prije svog desetog rođendana, suvršten je u 50-članu komunističku dječju grupu u Wiebelskirchenu, koju su pohađali i njegova braća i sestre Willi, Frieda i Gertrud i koja je kasnije preimenovana u Ligu mladih Spartaka.

Honeckerovi, koji su imali bliske obiteljske veze u rudarskom području Saarlanda, bili su vlasnici kuća i posjeda s voćnjakom i povrtnjakom te poljoprivrednom parcelom, čime su spadali među bogatije rudarske obitelji u tom kraju, relativno su dobro financijski stajali.

Aktivan od mladosti u socijalističkom radničkom pokretu u Njemačkoj, Honecker je od 1931. godine bio stalni dužnosnik Njemačke komunističke partije (KPD).

Godine 1935. osuđen je na deset godina zatvora zbog otpora protiv nacionalsocijalizma, a nakon oslobođenja od nacionalsocijalizma 1946. suosnivač je omladinske organizacije Freie Deutsche Jugend (FDJ).

Godine 1961., kao tajnik za sigurnosna pitanja Centralnog komiteta SED-a i tajnik Vijeća narodne obrane DDR-a (NVR), bio je glavni organizator izgradnje Berlinskog zida i na tim je funkcijama dijelio naloge na osnovu kojih se smjelo pucati na prebjege na unutarnjemačkoj granici.

Jedan od njegovih najvećih uspjeha bilo je priznavanje DDR-a kao punopravne članice UN-a 1973. godine.

Tijekom 1980-ih gospodarska situacija, odnosi s vodećom silom, Sovjetskim Savezom pod Gorbačovom, te unutarnja politička situacija u DDR-u postajali su sve teži. Za vrijeme službenog posjeta Saveznoj Republici Njemačkoj u rujnu 1987., Honeckera su primili kancelar Helmut Kohl u Bonnu i premijer Oskar Lafontaine u njegovoj domovini Saarlandu.

Pod dojmom mirne revolucije u DDR-u, Politbiro SED-a je 17. listopada 1989. prisilio Honeckera da sljedeći dan podnese ostavku. Zbog odgovornosti za kršenje ljudskih prava u DDR-u suđeno mu je u Berlinu 1992.; međutim, postupak je obustavljen zbog njegove bolesti i s time povezane ustavne tužbe.

Honecker je odmah po obustavljanju sudskog procesa otputovao svojoj obitelji u Čile, gdje je umro 29. svibnja 1994. godine.