Možda ste sanjali da letite iznad Himalaja ili ste uhvatili partnera u krevetu s Harryjem Stylesom. Gotovo sigurno ste se našli i goli pred punom predavaonicom, ne znajući što reći. Ali u svim tim snovima, gdje je bio vaš pametni telefon?
Prosječno provodimo više od dva sata dnevno na telefonu, skrolamo, tipkamo, objavljujemo, lajkamo i ponekad zovemo ljude.
Čak i kada ga ne koristimo, telefon je uvijek pri ruci, gotovo kao produžetak tijela. Ipak, pametni telefoni vrlo rijetko se pojavljuju u našim snovima.
Analiza baze podataka s gotovo 16.000 snova pokazala je da su riječi telefon ili smartphone prisutne u samo 2% snova.
"Nitko mi nikad nije ispričao san u kojem je njihov telefon imao glavnu ulogu," kaže Brigitte Holzinger, psihoterapeutkinja i direktorica Instituta za istraživanje svijesti i snova u Beču.
Ne baš. Postoji nekoliko teorija o tome zašto sanjamo i zašto se telefoni tako rijetko pojavljuju. Neki istraživači tvrde da njihov izostanak zapravo pokazuje koliko smo ovisni o njima tijekom dana.
Holzinger objašnjava da su snovi prostor mogućnosti. Kao što je Sigmund Freud rekao, u snovima živimo svoje tajne želje. A naš telefon, koji uvijek nosimo sa sobom, ne ostavlja mjesta za želju.
"Zabrinutost nije u samom telefonu, nego u sadržaju koji gledamo," kaže Holzinger. Primjerice, češće sanjamo o partneru kad nije uz nas, a ne o telefonu.
Isto kao što alkoholičari češće sanjaju alkohol kada su na odvikavanju. Dakle, ako ne sanjamo telefon, to ne znači da nismo ovisni, zapravo, često je upravo suprotno.
Druga teorija kaže da sanjamo kako bismo se pripremili za opasnosti u stvarnom životu.
Finski neuroznanstvenik Antti Revonsuo naziva snove "instalacijskim programom" za naš genetski softver. Na primjer, san o bijegu od medvjeda priprema mozak da u stvarnosti reagira brže.
Zbog toga sanjamo o partnerovoj nevjeri ili golom nastupu pred publikom, a ne o telefonu, on nije prijetnja preživljavanju, barem ne izravno.
Kada nam se baterija isprazni ili izgubimo telefon, možemo se početi panično osjećati, ali prijetnja je emocionalna i socijalna, a ne fizička.
Ako koristimo telefon neposredno prije spavanja, sadržaj koji vidimo može se pojaviti u snovima, ali ne i sam telefon. "Brinemo o sadržaju, a ne o pakiranju," objašnjava Holzinger.
Primjerice, ako gledamo Terminatora prije spavanja, ne sanjamo televizor, nego Arnolda Schwarzeneggera i kraj svijeta. Isto vrijedi za Instagram, češće sanjamo bivšeg nego telefon kojim ga pratimo.
Istraživanja pokazuju da skrolanje po društvenim mrežama aktivira dopamin, ali osjećaji koje izaziva telefon su indirektni.
Pravi osjećaji dolaze iz interakcije s ljudima. Ako vidimo bivšeg u kafiću s novim partnerom, osjećamo se snažnije nego gledajući Instagram post.
Pametni telefoni rijetko stimuliraju tijelo na način na koji to čini vožnja autom ili drugi multisenzorni doživljaji. Zato ih mozak ne vidi kao relevantne za snove.
Čitanje i pisanje, na primjer, također su rijetki u snovima, jer naše fine motoričke sposobnosti ne funkcioniraju dok spavamo.
Vizualno gledanje i govor također su ograničeni, pa snovi funkcioniraju uglavnom slikama i osjećajima, a ne riječima, piše World Crunch.
Holzinger zaključuje: "U snovima gledamo unutra. Telefon nam je suvišan jer ga ne trebamo za izražavanje emocija ili preživljavanje. Snovi su slobodni od modernog života."
Naravno, kako tehnologija postaje sve prisutnija, možda će u budućnosti naši snovi uključivati telefone a do tada, vođenje dnevnika snova može biti odličan način da ih istražimo.
