Najsmrtonosnija zimska oluja u povijesti koja je odnijela više od 4000 života u Iranu
Snježne oluje su gotovo redovita pojava u nekim dijelovima svijeta, no iako u Iranu ima snijega ne biste očekivali baš na tom području svijeta najgoru snježnu oluju u zabilježenoj povijesti. Ta je oluja bila toliko strašna da je ušla i u Guinnessovu knjigu rekorda te i danas nosi titulu najstrašnije oluje u povijesti.
Snijeg dosegnuo i do 8 metara visine
Ova je oluja trajala od 3. do 9. veljače 1972. godine. Pogodila je područja sjeverozapadnog, središnjeg i južnog dijela Irana, naravno nije sve krajeve pogodila jednakom žestinom. Sve je počelo s niskim temperaturama koje su svakog dana bile sve niže i niže.
Snijeg koji je nezaustavljivo padao, bio je nošen snažnim vjetrovima koji su pojačavali osjećaj hladnoće. I dok je na nekim dijelovima Irana palo 3 metra snijega, na pojedinim područjima je on dosegnuo visinu i do 8 metara.
Ta količina snijega je usporediva sa stambenom zgradom visine od otprilike tri kata. Ako malo bolje razmislimo tu težinu snijega teško koja gradnja može izdržati.
Najniža temperatura -36 stupnjeva Celzija
Temperature su iznosile u prosjeku -25 stupnjeva Celzija, no najniža zabilježena temperatura je iznosila čak – 36 stupnjeva, što je već usporedivo s temperaturama na najhladnijim područjima na svijetu. Najgore je bilo na području južnog Irana. Tu je živote izgubilo više od 4000 osoba.
Vjetar i snijeg doveli su do rušenja dalekovoda i prekida opskrbe strujom, a došlo je i do prekida prometa. Prometovati se nije moglo i zbog visokog snijega i zbog niskih temperatura. Benzin se zaleđivao u rezervoarima, jer u ondašnjim automobilima nije bilo tehnologije koja bi spriječila njegovo smrzavanje.
Zbog ovakvih vremenskih uvjeta spasioci su kasno uopće dobili priliku izlaska na teren. Helikopteri su pred kraj snježne oluje izbacili hranu uglavnom kruščiće i datulje na područja ugroženih sela. Nadali su se da će ljudi nekako putem tunela doći do hrane, no najvećim dijelom hranu su pojele životinje koje su se poput ljudi borile za preživljavanje. Prekid opskrbe je doveo do nestašice hrane i lijekova.
Nije bilo sigurnog mjesta
Smrt je odnosila i one koji su bili u svojim domovima i one u vozilima. Nije bilo sigurnog mjesta na koje biste se sklonili u ruralnim krajevima. Najteže je bilo pogođeno područje grada Ardakana u središnjem dijelu Irana, dok su sela na teritoriju Kakana i Komehra na jugu zemlje doslovno zatrpana.
Ova je oluja promijenila Iran jer je s njom nestalo s lica Zemlje oko 200-njak sela i sa sobom je odnijela tisuće života. Tek s topljenjem snijega postali su jasni razmjeri tragedije. (Izvor: Povijest.hr)
