U jeku rata, na današnji dan 1995. godine počela je obnova Carinskog mosta u Mostaru. Bio je to prvi veći građevinski pothvat na obnovi ratom uništenog grada. Most je obnovljen prema sačuvanim originalnim nacrtima i bio je prvi obnovljeni most od njih 9 koliko ih je srušeno u ratu.
Carinski most srušila je JNA povlačeći se iz Mostara 11. lipnja 1992. godine.
Idejni projekt mosta za cestovni i željeznički promet izradio je poznati inženjer Miloš Komadina. Bilo je planirano željeznicu, preko mosta, dovesti do Sjevernog logora. U to vrijeme, sva željeznička infrastruktura u Mostaru nalazila se na desnoj obali Neretve.
Radovi na gradnji mosta počeli su 1916. godine. Most su gradili austro-ugarski vojnici i ratni zarobljenici (talijanski, srpski i ruski).
Most je završen i pušten u promet u smiraj Prvog svjetskog rata, 9. ožujka 1918.godine. prvo ime koje e nosio bilo je Most kralja Karla.
Nedovršeni i sporedni radovi nastavljeni su nakon završetka rata, a 1920. godine nova vlast nazvala ga je Most Kralja Aleksandra. Nakon Drugog svjetskog rata imenovan je Mostom Ive Lole Ribara, a od kraja posljednjeg rata onako kako su ga od izgradnje zvali Mostarci: Carinski most.
Obnovu mosta 1995. godine predvodio je zagrebački Vijadukt.
Ostaci mosta u koritu Neretve dugo su bili opasnost za lokalne kajakaše i plivače i dijelom su naknadno uklonjeni. Dio njih i danas je ostao u koritu.