Pula, najveći grad Istre, dio svoje posebne ljepote krije u činjenici kako je to grad s bezbroj lica.
Najpoznatija je po svojoj rimskoj baštini, ponajprije po Areni, šestom najvećem rimskom amfiteatru na svijetu, ali i po nizu drugih impresivnih svjedoka tog slavnog razdoblja. Grad oduševljava i svojim prekrasnim plažama, kao i svjetlom obasjanim dizalicama Uljanika koje su postale jedan od njegovih prepoznatljivih simbola.
No, Pula skriva zanimljive priče i ispod svoje površine.
Počeci pulskih tunela i skloništa sežu u razdoblje neposredno prije izbijanja Prvog svjetskog rata. U to je vrijeme Pula bila glavna ratna luka i važno uporište flote Austro-Ugarske Monarhije. Njezina vojna i strateška uloga bila je iznimno značajna.
Upravo zato velika se pažnja posvećivala obrani grada. Sustav zaštite činili su brojni fortifikacijski objekti i položaji koji su se nizali duž istarske obale te budno nadzirali sve prilaze Puli, piše Putnikofer.
No, život nije mirovao ni unutar samog grada, u kojem je, uz civilno stanovništvo, boravio i velik broj vojnika, kako navode na stranicama Povijesnog i pomorskog muzeja Istre. Upravo su zato austrougarske vlasti uoči rata, ali i tokom ratnih godina, pokrenule izgradnju opsežnog sustava tunela ispod pulskih brežuljaka.
Tuneli su bili namijenjeni kao skloništa u slučaju zračnih napada te su činili važan dio obrambene infrastrukture grada.
Kompleks tunela sastojao se od brojnih galerija i prolaza, a u njima se, između ostalog, skladištilo i streljivo. Kako navode na stranicama muzeja, nijedan pulski brežuljak u najužoj gradskoj jezgri nije ostao pošteđen bušenja i kopanja. Tako je nastala razgranata mreža podzemnih tunela i skloništa, od kojih su najveći oni ispod brežuljka Monte Zaro te u podnožju Kaštela i Monte Ghira.
Na tom središnjem gradskom brežuljku nalazio se, a nalazi se i danas, Kaštel – izvorno mletačka utvrda koju su Austro-Ugari koristili kao skladište, vojarnu, promatračnicu i zatvor.
Duboko u utrobi brežuljka, bile su uređene podzemne prostorije. Ondje su postojala čak dva tunelska skloništa – jedno smješteno izravno ispod same utvrde na vrhu brežuljka, a drugo u njegovu podnožju. Ovo potonje povezivalo je dijelove najužeg gradskog središta i protezalo se u dužini od oko 400 metara.
U podzemni kompleks vode četiri ulaza, a njegovi se hodnici spajaju u jedinstvenoj središnjoj točki. Ulazi su osmišljeni kako bi omogućili stalno strujanje zraka kroz podzemne prolaze, zbog čega se u njima održava prilično ujednačena temperatura.
Ona se, ovisno o godišnjem dobu, kreće između 14 i 18 stepeni Celzijevih. Hodnici su široki od tri do šest metara, dok njihova visina doseže oko dva i po metra. U njima je zaklon moglo pronaći približno šest tisuća ljudi.
Završetak rata nije označio i kraj života pulskih tunela. Nastavile su ih koristiti talijanske vlasti, koje su ih dodatno uređivale i proširivale, a s vremenom su izgrađena i atomska skloništa.
Nakon svih tih zahvata kapacitet pulskog podzemlja znatno je porastao. Procjenjuje se kako se u njemu moglo skloniti najmanje pedeset tisuća ljudi – oko šest tisuća u novim atomskim skloništima te još približno četrdeset pet tisuća u tunelima. Pojednostavljeno rečeno, zaklon je ondje mogao pronaći gotovo cijeli grad.
Danas to podzemlje ima posve drukčiju ulogu. Pulski tuneli Zerostrasse, ne svjedoče samo o bogatoj i slojevitoj historiji grada, nego su postali i prostor u kojem se održavaju razne manifestacije i kulturna događanja. Ondje i najznatiželjniji posjetitelji mogu pronaći mnoštvo zanimljivih informacija i doživjeti Pulu iz jedne sasvim nove perspektive.
U spomenutom Kaštelu nalaze se dvije institucije u kojima se može dodatno proširiti znanje. To su Povijesni i pomorski muzej Istre, u sklopu kojeg se nalazi i Fort Center Pula – koji posjetitelje upoznaje s fortifikacijskim sustavom Pule, čiji je dio bilo i samo zdanje u kojem se nalazi.
Posjetitelji sve o tom sustavu mogu saznati kroz multimedijalnu izložbu koja prikazuje fortifikacijsku mrežu što je obuhvaćala oko 28 utvrda i najmanje 200 različitih vojnih objekata.
