Indira Gandhi: Čelična lady istoka

Indira Priyadarshini Nehru rođena je 19. studenoga 1917. u Allahabadu, današnjem Prayagraju, u indijskoj pokrajini Uttar Pradesh. Potjecala je iz ugledne obitelji Kashmiri Pandit, a njen otac Jawaharlal Nehru bio je prvi premijer neovisne Indije.

Obrazovala se u Indiji, Švicarskoj i Velikoj Britaniji, a jedno vrijeme pohađala Somerville College u Oxfordu. Studij nije završila zbog zdravstvenih tegoba i ratnih okolnosti u Europi. Za Ferozea Gandhija, novinara i političara, udala se 1942. godine. Imala li su dvojicu sinova Sanjayu i Rajiva kasnijeg indijskog premijera. Unatoč prezimenu, Feroze Gandhi nije bio u srodstvu s Mahatmom Gandhijem.

Uspon u politici

S obzirom na nasljeđe obitelji Nehru, politička karijera za Indiru je bila gotovo neizbježna. Aktivno se uključila u rad Indijskog nacionalnog kongresa, gdje je u početku bila poznata po organizacijskim sposobnostima i odanosti stranci.

Nakon smrti oca 1964. godine i kratkog premijerskog mandata Lala Bahadura Shastrija, izabrana je za premijerku Indije 24. siječnja 1966. U početku su je mnogi doživljavali kao slabu figuru kojom će upravljati stariji stranački lideri, no ubrzo je pokazala odlučnost i postala jedna od najmoćnijih političarki u povijesti Indije.

Mandat za mandatom

Indira Gandhi bila je premijerka u dva razdoblja – od 1966. do 1977. te ponovno od 1980. do 1984. godine. Njena vladavina obilježena je velikim društvenim i političkim promjenama. Slogan "Garibi Hatao" ("Uklonite siromaštvo") postao je središte njezine kampanje 1971. godine i simbol socijalnih reformi kojima je željela pomoći siromašnima.

U istom razdoblju Indija je vodila rat s Pakistanom, koji je završio osamostaljenjem Istočnog Pakistana i nastankom države Bangladeš. Godine 1969. nacionalizirala je veće banke i industrije kako bi smanjila gospodarsku nejednakost i povećala državni utjecaj.

Pod njezinim vodstvom Indija je 1974. provela svoj prvi nuklearni test i postala jedna od rijetkih zemalja s nuklearnim kapacitetima.

Unutarnja previranja

Razdoblje između 1975. i 1977. najkontroverznije je u njenoj karijeri. Nakon što je sud poništio izborne rezultate iz 1971. zbog nepravilnosti, Indira Gandhi proglasila je izvanredno stanje u zemlji. Suspendirana su građanska prava, uvedena cenzura medija, a tisuće političkih protivnika završile su u zatvoru.

Tvrdila je kako su mjere bile nužne za stabilnost zemlje, no mnogi su ih smatrali napadom na demokraciju i dokazom njezine autoritarne naravi. Na izborima 1977. godine izgubila je, ali tri godine kasnije ponovno trijumfalno pobijedila i vratila se na čelo vlade.

Posljednje godine i smrt

Početkom osamdesetih godina suočila se s rastućim separatističkim pokretima, osobito među sikhima u Pandžabu. Godine 1984. naredila je vojnu operaciju u Zlatnom hramu u Amritsaru, najvažnijem sikhskom svetištu, kako bi suzbila pobunjenike koji su se ondje utvrdili.

Ogroman broj poginulih za vrijeme operacije izazvao je duboku ogorčenost među sikhima diljem svijeta. Nekoliko mjeseci kasnije, 31. listopada 1984., Indiru Gandhi ubila su dvojica njezinih tjelohranitelja sikha u vrtu njezine rezidencije u New Delhiju.