Aleja platana jedan je od najupečatljivijih simbola Mostara i rijedak primjer zaštićenog spomenika pejzažne arhitekture koji je u cjelini sačuvan do danas. Riječ je o jedinstvenoj zaštićenoj zelenoj cjelini u gradu, iako je Mostar u prošlosti imao znatno veći broj zaštićenih prirodnih i pejzažnih spomenika.
O povijesti Aleje, njezinu nastanku i značenju govori Bojan Spasojević, magistar agronomije i viši stručni suradnik za zelene površine Grada Mostara, koautor knjige "Dendroflora urbanog zelenila Grada Mostara i njezina zaštita" te dugogodišnji stručnjak za hortikulturu i pejzažnu arhitekturu.
"Ako pogledate biljne kulture u Mostaru, razvijale su se kroz nekoliko etapa. U razdoblju osmanske vladavine biljke su se najčešće sadile unutar sakralnih prostora i privatnih posjeda. Drvoredi i aleje nisu bili uobičajeni", navodi Spasojević.
Prijelom se događa dolaskom Austro-Ugarske, kada započinje plansko uređenje grada, formiranje prvih parkova, šetnica i drvoreda te sustavno pejzažno oblikovanje javnog prostora.
"Nakon toga dolazi industrijsko razdoblje razvoja grada, kada se ukupna zelena površina smanjuje, ali se formiraju zelene zone uz stambena dvorišta i posebni gradski parkovi. Tada je formiran i najveći park u gradu", pojašnjava.
Dodaje kako je poslijeratno razdoblje obilježeno devastacijama i snažnim antropogenim pritiscima na gradsko zelenilo.
Pričao o nastanku Aleje platana je priča neraskidivo povezana s austro-ugarskim razdobljem.
"Aleja je svečano otvorena 21. i 22. srpnja 1888. godine u čast posjeta princa Rudolfa, tada jedinog prijestolonasljednika cara Franje Josipa I., a događaj je bio simbolično povezan i s njegovim vjenčanjem s princezom Stjepanijom", ističe Spasojević.
Ideju o formiranju reprezentativne šetnice, kako kaže, pokrenuo je tadašnji gradski arhitekt Miloš Komadina, koji je nastojao europske urbanističke uzore prilagoditi mostarskim klimatskim i prostornim uvjetima. Upravo u tom razdoblju oblikuju se i drugi prepoznatljivi gradski prostori koji Mostaru daju obilježja srednjoeuropskog grada.
Iako se u dokumentaciji iz 1970-ih godina Aleja platana vodi kao zaštićena aleja orijentalnog platana, kasnija stručna analiza pokazala je drugačiju sliku.
"Detaljnim pregledom i determinacijom svake pojedine jedinke utvrđeno je da orijentalni platan (Platanus orientalis) čini tek oko četiri posto ukupnog nasada. Najzastupljeniji je javorolisni platan, dok je krajem 1980-ih godina posađen i tzv. hispanski platan, križanac američkog i orijentalnog platana. Uz njih, u Aleji se nalazi i nekoliko stabala američkog platana, što znači da je sastav drvoreda mješovit, iako javorolisni platan jasno prevladava", navodi.
Sadnja platana u Mostaru bila je dio šireg urbanističkog koncepta tog vremena. U austro-ugarskom razdoblju u grad su uglavnom dolazile kontinentalne biljne vrste, pa su se, uz platane, sadili jablani i brijestovi.
"Manje je poznato da je Mostar u današnjoj Ulici kneza Krešimira IV. nekoć imao drvored običnog oraha, kojemu se kasnije pridružio i crni orah", navodi i dodaje kako su sadnice uvožene iz Italije i bile su neuobičajeno velike za to vrijeme, stare oko deset godina i visoke približno 3,5 metra.
Na trasi Aleje, dugoj oko 1.037 metara, posađeno je približno 220 stabala, što jasno govori o ambiciji i ozbiljnosti tadašnjeg projekta.
"Danas Aleja platana predstavlja ne samo vrijedno prirodno i kulturno dobro, već i svjedočanstvo jednog urbanističkog razdoblja u kojem je Mostar planski oblikovan kao moderan grad. Njezino očuvanje ima značenje koje nadilazi estetiku, jer Aleja ostaje živi spomenik povijesti, identiteta i odnosa grada prema vlastitom prostoru", zaključuje.
Više u prilogu:
