FOTO | Kad su stada prolazila gradom: Zaboravljena stočarska slika Širokog Brijega
Na raskrižju Brig – Mokro u Širokom Brijegu, u blizini tadašnjeg konvikta, zabilježene su fotografije na kojima se vidi stado ovaca koje prolazi kroz grad, privremeno blokirajući promet na još uvijek makadamskoj cesti. Prizor koji danas djeluje gotovo nestvarno bio je dio svakodnevice Brotnjaka koji su svoja stada tjerali s planine prema nižim područjima.
-webp.webp&w=1920&q=75)
Na fotografijama se mogu vidjeti čobanice s zobnicama, tradicionalnim naprtnjačama za hranu, dok muškarci nose lovačke puške. Stado prolazi prometnicom bez ikakve mehanizacije, u skladu s tadašnjim načinom života i stočarske prakse.
Stočarstvo u padu već početkom osamdesetih
O stanju stočarstva na tom području pisao je i dopisnik Frano Vukoja u Večernjem listu od 10. kolovoza 1982. godine, u tekstu pod naslovom "Zapostavljeno stočarstvo". U članku se navodi kako je prema tadašnjim statističkim podacima na području lištičke općine bilo oko 5.800 goveda, 4.000 svinja, 5.500 ovaca, 30.000 komada peradi, 600 pasa, 330 konja i 800 košnica pčela.
-webp.webp&w=1920&q=75)
Kao temeljna obilježja stočarstva istaknuti su ekstenzivan uzgoj, niska produktivnost i kontinuirani pad stočnog fonda. Kao ilustrativan podatak navodi se da je 1967. godine na tom području bilo oko 30.000 ovaca, dok je početkom osamdesetih taj broj bio više od pet puta manji.
Razlozi odumiranja tradicionalnog uzgoja
U tekstu se kao ključni razlozi naglog smanjenja stočnog fonda navode migracija seoskog stanovništva u urbane sredine, odlazak na privremeni rad u inozemstvo, prelazak radno sposobnog stanovništva u društveni sektor gospodarstva, ali i nepovoljna ekonomska računica stočarstva u odnosu na uzgoj pojedinih poljoprivrednih kultura.
Posebno se ističe velik nesrazmjer između cijena svježeg mesa i troškova hrane za stoku, što je dodatno obeshrabrivalo stočare.
Pokušaji modernizacije kroz mini-farme
Navodi se i kako je prijelaz s tradicionalnog čobanluka na suvremeni farmski uzgoj zahtijevao znatna financijska sredstva. Kao potencijalno rješenje spominjao se program mini-farmi, procijenjene vrijednosti 60 milijuna dinara, koji je, ukoliko bi dao pozitivne rezultate, mogao potaknuti stočare na dodatna ulaganja, osobito povratnike s privremenog rada u inozemstvu.
Danas ove fotografije i zapisi ostaju vrijedan dokument vremena, svjedočeći o načinu života, radu i izazovima stočarstva u Hercegovini, ali i o promjenama koje su trajno oblikovale ruralni krajolik ovog područja.
-webp.webp&w=1920&q=75)
