U spomen na velike radničke prosvjede koji su se održali u Chicagu prije 140 godina, 1. svibnja 1886., taj datum se diljem svijeta obilježava kao Međunarodni praznik rada.
Zamah industrijalizacije u 19. stoljeću obilježio je nemilosrdno iskorištavanje mase radnika od vlasnika i poslodavaca. Male nadnice, dnevni rad i do 18 sati, iskorištavanje dječje radne snage i život na rubu egzistencije rezultirali su nizom štrajkova u kojima su se zahtjevali dostojniji uvjeti rada i života.
Najveći radnički pokreti dogodili su se u zemlji koja je imala najbrže rastuću industriju – SAD-u. Vrhunac se dogodio u Chicagu kada je na ulice izašla masa od oko 40.000 radnika ističući zahtjeve simbolizirane u tri osmice: 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulturnog obrazovanja.
Vlast je na prosvjednike poslala jake policijske snage te je izbio žestoki sukob pri čemu je šest radnika ubijeno, a njih pedesetak ranjeno. Policija je pucala na nenaoružane radnike, ubivši nekoliko njih.
Sutradan je bilo novih prosvjeda i netko je bacio bombu. Od bombe ili policijske pucnjave neposredno nakon bombe, ubijeno je sedam policajaca i četiri radnika. Osoba koja je bacila bombu nikada nije identificirana, ali je uhićeno osam radnika. Sedmorica su osuđena na smrt, a jedan je osuđen na 15 godina zatvora.
Ovaj događaj, poznat kao Afera Haymarket, bio je vrlo važan za okupljanje radnika u SAD-u. Mnogi ljudi nisu vjerovali da su muškarci krivi, a suđenje je kritizirano kao nepravedno. Afera Haymarket postala je međunarodni simbol borbe za radnička prava.
Tri godine kasnije na prvom kongresu Druge internacinale odlučeno je da će se svakog 1. svibnja održavati prosvjedi dok god radnici ne izbore pravo na dostojan život i rad. Već od sljedeće godine taj dan se slavi kao Međunarodni dan opće solidarnosti radništva.
Osmosatni radni dan postao je zakonom za javne radnike u SAD-u 1892. godine, a trebalo je proći nekoliko desetljeća dok su se radnici, prvestveno u demokratskim zemljama, djelovanjem sve jačih sindikata uspjeli izboriti za svoja prava sporazumjevajući se s poslodavcima uz posredovanje države.
U totalitarnim režimima i nerazvijenim državama radnici su bili zaštićeni samo deklarativno, a u stvari su bili izrabljivani za boljitak države.
Međunarodni praznik rada je državni praznik u preko 80 zemalja svijeta. Iako se obilježava u brojnim državama svijeta 1. svibnja, postoje različitosti. U Velikoj Britaniji i Irskoj ovaj praznik nije određen na 1. svibnja, nego se obilježava prvog ponedjeljka u svibnju.
Sjedinjene Američke Države ne obilježavaju događaj iz Chicaga, nego Praznik rada slave prvog ponedjeljka u rujnu. Jedni vjeruju da je razlog tome izbjegavanje obilježavanja nereda koji su se dogodili 1886. godine.
Drugima je bliža teorija da SAD nastoji izbjeći praznik usvojen od strane komunista i socijalista kao njihovog primarnog praznika.
Kanada, Australija, Novi Zeland i Nizozemska također slave praznik rada, ali na različite datume, ovisno o tome kako je praznik nastao u tim zemljama.
U Bosni i Hercegovini nastavljena je tradicija iz Jugoslavije pa je Praznik rada dvodnevna radnička svetkovina, neradni dani su i 1. i 2. svibnja.
Grah se dijeli svim ljudima kao simbol pravog radničkog jela. Naime, grah je oduvijek bio radničko jelo. Energetska vrijednost u 100 grama graha je 333 kalorije, od čega je 60% ugljikohidrata.
Zbog toga su radnici i težaci nakon jedne poštene porcije graha bili spremni za dugotrajan i naporan posao.
Praznik rada danas se obilježava uz druženja u prirodi, izlete i zajedničke obroke. Tradicionalno se priprema grah, najčešće u obliku variva s mesom. Razlog tome je jednostavan: grah je povijesno bio jeftina, zasitna i lako dostupna namirnica koju su radnici mogli priuštiti.
Osim toga, lako se kuha u velikim količinama, što ga čini idealnim za zajednička okupljanja. S vremenom je grah za Prvi svibnja postao simbol zajedništva i solidarnosti – vrijednosti koje su u samoj srži ovog praznika.
Dakako, na mnogim mjestima puši se i roštilj, 'okreću' se janjci, priprema se peka ili druga tradicionalna jela, tako da je proslava Praznika rada na mnogom mjestima kod nas istinska gozba u prirodi.