Prvi svibanj danas mnogima znači roštilj, bijeg iz grada i "produženi vikend", ali njegovi korijeni su sve samo ne opušteni.
Sve je počelo krajem 19. stoljeća u Chicagu, u vrijeme kada je radni dan trajao i po 12-16 sati. Radnici su tražili ono što nam danas djeluje kao minimum. Osam sati rada, osam sati odmora i osam sati za život.
Prosvjedi su kulminirali 1886. godine tijekom događaja poznatog kao Haymarket Affair, kada je miran skup prerastao u nasilje nakon eksplozije bombe. Taj incident postao je simbol borbe za radnička prava diljem svijeta.
Tri godine kasnije, 1889., Second International proglašava 1. svibanj Međunarodnim praznikom rada, kao sjećanje na borbu, ali i podsjetnik kako prava nisu dana zauvijek.
Zanimljivo je kkao je ovaj datum imao značenje i mnogo prije industrijske revolucije.
U Europi je 1. svibanj stoljećima bio povezan s proljećem, plodnošću i novim početkom. Kelti su slavili Beltane - blagdan vatre, života i buđenja prirode. Palile su se lomače, slavila se energija života, a priroda je bila u središtu svega. Dakle, i prije radničkih prava - ovaj dan bio je simbol novog ciklusa.
Paradoks je da se u zemlji gdje je sve počelo, u SAD-u, Praznik rada ne obilježava 1. svibnja, već u rujnu. Razlog? Vlasti su željele izbjeći povezivanje s radikalnim radničkim pokretima tog vremena.
I možda najzanimljivije. Dok je nekada bio dan borbe, danas je u mnogim kulturama postao dan "bijega od rada". To je svojevrsna ironija. Praznik nastao iz borbe za radnička prava pretvorio se u dan kada se rad maksimalno izbjegava, piše BizLife.