Na današnji dan umrla su dvojica likovnih velikana
Na današnji dan umrla su dva slikarska velikana: Albrecht Dürer, jedan od najvećih predstavnika renesanse i Rafeal, majstor visoke renesanse.
Veliki njemački slikar i kipar Albrecht Dürer, pravim imenom Albertus Durerus Noricus, rođen je 21. svibnja 1471. u Nürnbergu, gdje je i preminuo 6. travnja 1528.
Njegov otac, Albrecht Dürer Stariji, bio je uspješan zlatar, izvornog prezimena Ajtósi, koji se je 1455. preselio u Nüremberg iz mjesta Ajtós, u blizini grada Gyula u Mađarskoj. Njemačko ime "Dürer" potiče iz mađarskog "Ajtósi". Prvotno je bilo "Türer," što znači izrađivač vrata, što je izvedeno iz mađarske riječi "ajtós" (iz "ajtó", što znači vrata).
Vrata se nalaze na obiteljskom grbu. Albrecht Dürer Mlađi kasnije je promijenio "Türer", očev način izgovoranja obiteljskog prezimena, u "Dürer", što je prilagođeno mjesnom nüremberškom dijalektu.
Nakon nekoliko godina školovanja, Dürer je počeo izučavati osnove zlatarskog zanata i crtanje od oca. Iako je njegov otac htio da se bavi zlatarstvom, veću nadarenost je pokazivao za crtanje te je započeo raditi kao učenik Michaela Wolgemuta u dobi od petnaest godine 1486.
Nakon što je završio šegrtovanje, Dürer je proveo oko četiri godine putujući i učeći od nekih poznatih majstora. Obišao je i Nizozemsku, dio švicarske i važne njemačke gradove.
Bio je genijalac, revolucionar, osoba koja je rušila sve moguće tabue. Mnogi su ga nazivali herojem umjetnosti. Dürer kao najpoznatiji njemački umjetnik, u doba renesanse svojim virtuoznim grafikama postavljao je standarde svojim suvremenicima.
Rafael (pravo ime Raffaello Santi ili Sanzio), genijalni talijanski slikar i graditelj, rođen je, ali i umro na današnji dan.
Rođen je 6. travnja 1483. godine u Urbinu, a preminuo istoga datuma 1520. u Rimu.
Rafael je uz Leonarda da Vincija i Michelangela najznačajniji predstavnik visoke renesanse.
Prve slikarske poduke dobio od svojega oca zlatara i kipara Giovannija Santija u Urbinu. Između 1498. i 1500. radio u radionici umbrijskoga slikara Perugina u Perugi.
U prvom razdoblju stvaralaštva radio je u duhu Peruginova slikarstva pretežito kompozicije iz života Bl. Djevice Marije.
Likove smirene ljepote smještao je u prostore s dubokim perspektivnim rješenjima (Krunidba Majke Božje; Madonna Conestabile; Zaruke Blažene Djevice Marije).
U drugom razdoblju stvaranja, kada je od 1504. djelovao u Firenci, na njegov su razvoj utjecala djela toskanskih majstora Donatella, Leonarda da Vincija i Bartolomea della Porta, kompozicija je postala čvršća, a likovi življi.
Radio je velike oltarne slike (Madona pod baldahinom; Polaganje u grob), veći broj madona s djetetom, djelomice u krajoliku (Madonna del Granduca; Madona sa češljugarom; Madonna Tempi; Madonna Colonna; Lijepa vrtlarica, tzv. La Belle Jardinière), nekoliko prikaza sv. Obitelji i portreta (Angiolo Doni) te mnogobrojne crteže, os. studije akta.
Od 1508. trajno se nastanio u Rimu i u tom trećem razdoblju u službi dvojice papa ostvario je svoja ponajbolja djela.
