Prošlo je 550 godina od rođenje najvećeg njemačkog umjetnika

Veliki njemački slikar i kipar Albrecht Dürer, pravim imenom Albertus Durerus Noricus, jedan od najvećih predstavnika renesanse, rođen je na današnji dan prije 550 godina, 21. svibnja 1471. u Nürnbergu.

Njegov otac, Albrecht Dürer Stariji, bio je uspješan zlatar, izvornog prezimena Ajtósi, koji se je 1455. preselio u Nüremberg iz mjesta Ajtós, u blizini grada Gyula u Mađarskoj. Njemačko ime "Dürer" potiče iz mađarskog "Ajtósi". Prvotno je bilo "Türer," što znači izrađivač vrata, što je izvedeno iz mađarske riječi "ajtós" (iz "ajtó", što znači vrata).

Vrata se nalaze na obiteljskom grbu. Albrecht Dürer Mlađi kasnije je promijenio "Türer", očev način izgovoranja obiteljskog prezimena, u "Dürer", što je prilagođeno mjesnom nüremberškom dijalektu.

Nakon nekoliko godina školovanja, Dürer je počeo izučavati osnove zlatarskog zanata i crtanje od oca. Iako je njegov otac htio da se bavi zlatarstvom, veću nadarenost je pokazivao za crtanje te je započeo raditi kao učenik Michaela Wolgemuta u dobi od petnaest godine 1486.

Wolgemut je u to vrijeme bio vodeći umjetnik u Nürnbergu, s velikom radionicom koja ja stvarala različite umjetnine, a ponajviše drvoreze za knjige. Nürnberg je tada bio važan i prosperitetan grad, središte za izdavanje i mnoge luksuzne zanate. Bio je snažno povezan s Italijom, posebno Venecijom.

Wanderjahre i brak

Nakon što je završio šegrtovanje, Dürer je proveo oko četiri godine putujući i učeći od nekih poznatih majstora. Obišao je i Nizozemsku, dio švicarske i važne njemačke gradove.

Ubrzo nakon povratka u Nürnberg, 7. srpnja 1494., u dobi od 23 godine, Dürer se je oženio s Agnes Frey prema ranijem dogovoru. Agnes je bila kći uglednog bakroresca u gradu. Bračni par nije imao djece.

Nakon samo tri mjeseca braka, veliki slikar je sam otputovao u Italiju, preko Alpa. Moguće da je na taj put otišao i zbog izbijanja kuge, ali je u svakom slučaju iskoristio to vrijeme u Italiji kako bi vidio i usporedio neke stvari sa svojim idejama.

Nakon povratka u Nuremberg 1495., Dürer je otvorio vlastitu radionicu (jedan od uvjeta je bila da je osoba u braku). Tijekom sljedećih pet godina njegov stil sve jače je integrirao talijanski utjecaj u postojeće sjeverne oblike.

Dürer je puno zapisivao, dobro je zapažao i imao dar za izražavanje. Stoga se o njegovome životu i zna tako puno.

Autoportret u krznenom ogrtaču

Bio je genijalac, revolucionar, osoba koja je rušila sve moguće tabue. Mnogi su ga nazivali herojem umjetnosti. Dürer kao najpoznatiji njemački umjetnik, u doba renesanse svojim virtuoznim grafikama postavljao je standarde svojim suvremenicima.

Već kao trinaestogodišnjak portretirao je samoga sebe olovkom, a to je djelo 1484. godine postalo jedno od najstarijih poznatijih dječjih crteža. Slike, drvorezi i bakrorezi koje je ostavio iza sebe, svjedoče o širokom slikarskom spektru.

Mnogi veliki umjetnici divili su se Albrechtu Düreru, a njegovi portreti nastavljaju fascinirati poznavatelje povijesti umjetnosti. Autoportret završen u njegovoj dvadeset i osmoj godini života postaje djelom koje odiše transcendentalnom dimenzijom koja ostaje nespoznata, neuhvatljiva, misteriozna i daleka.

Dürerov Autoportret u krznenom ogrtaču koji visi na zidu Stare pinakoteke u Munchenu, postao je svojevrsna Mona Lisa tog muzeja. Upravo zbog ovog autoportreta oni koji se bave zagonetkama pokušavaju dokučiti izvor već spomenute magičnosti koju vide u njemu.

Mnogi upravo ovaj autoportret doživljavaju kao inspirativnu i prije svega kreativnu idilu koja u sebi krije harmoniju mikrokozmosa i makrokozmosa. Neki su išli toliko daleko da su ispisivali teorije o filozofiji i simbolizmu koje vide u njemu. Za neke je ključan sam pogled umjetnika.

Nikad prije umjetnik s platna nije gledao svog promatrača tako životno, drsko i izravno kao Dürer. On je prekršio dotadašnje pravilo prema kojem je tako izravno s platna smio gledati samo Isus Krist.

Razumniji od svih, njegov je pogled poput ogledala koje reflektira periferalnu i zlokobnu realnost; Pogled koji najčešće u očima promatrača djeluje usamljeno. Njegov genij snažno je nametao teret idealnosti te se stoga njegov autoportret često povezuje s Michelangelom i tzv. “svetom geometrijom”.

Albrecht Dürer bio je ujedno i prva osoba koja se potpisivala na svojim umjetničkim djelima. Bio je prvi umjetnik uopće koji je svoja djela sustavno potpisivao vlastitim inicijalima. Monogram “AD” bio je njegov zaštitni znak i pečat.

Ovijen velom tajni

Albrecht Dürer umjetnost i znanost nije pretjerano razlikovao, bila mu je gotovo identična. Bio je jednako istaknut matematičar kao i umjetnik. Uz očigledni alegorijski simbolizam i dobro poznati Dürerov monogram kodiran u magičnom kvadratu, autoportret ima skrivena značenja, kriptični anagram, skrivene rebuse, kabalističku geometriju, kao i pretpostavljenu magičnu auru.

Kako bismo dokučili njihovo značenje, moramo poštovati njegovu moć preciznosti, njegovu pozornost za istančan jezik i njegovo promatranje prirode. Dürer kao veliki matematičar, umjetnik, pjesnik i antikvar, raspravljao je o filozofiji pod jednakim uvjetima s učenjacima njegova vremena poput Pirckheimera.

Albrecht Dürer nije trebao zadovoljiti umjetničku kritiku onog doba jer ona tada još nije postojala. Njegov autoportret u 28. godini posjeduje memento Leonarda da Vincia. Upravo zbog njega, Dürer je studirao “tajne perspektive” i teoriju ljudskih proporcija. Tu je razvio strast prema geometriji, formuliranim matematičkim konceptima o ljepoti i proporcijama proširujući Leonardov rad.

Iz tog mu je razloga bio pripisan pronalazak nove matematičke znanosti projekcijske ili opisne geometrije. U svojem je autoportretu Dürer pokušao konstruirati matematičke temelje za likovnu umjetnost. Njegova projekcijska geometrija i tabele tjelesnih proporcija bili su dio istog projekta. Autoportret u krznenom ogrtaču okupio je sve njegove matematičke zaključke i na koncu ih ujedinio u savršeno likovno djelo.

Mnogi se pitaju čemu ta silna misterioznost? Sagledajući i probirući povijesne činjenice iz Dürerovog razdoblja, dolazimo do zaključka kako su ondašnji ljudi bili manje otvoreni jer je policija i Crkva s izrazito divljački proganjala stare magičare i nove znanstvenike. Optužbe za crnu magiju i vještičarstvo zahvaćale su jednako magičare i filozofe prirode. Samo zamislite na što je spao ugled neshvaćenog ekscentrika u 15. stoljeću kada je sve van okvira normalnog bilo je osuđivano.

Autoportret u krznenom ogrtaču i njegov sadržaj nudi nekoliko mogućih interpretacija u isto vrijeme. Dekodiranje poruke koja stoji iza autoportreta kreće se iz raznih smjerova. Neki izražavaju duboka gnostička shvaćanja svijeta poznatog Düreru, neki pružaju važne povijesne činjenice, dok drugi otkrivaju Dürerov specifičan i brilijantan um koji može biti uvredljiv, čak i politički opasan za to vrijeme. OPŠIRNIJE