Kad boje progovore: Mostar je u Karlovu svijetu prepoznao više od umjetnosti
Mostar se ovog travnja dva puta podsjetio za što je sve ljudski duh sposoban kada mu se prestanu postavljati granice. Dok je Šimun Petar Perasić istrčao svojih 21 kilometar Mostarskog polumaratona, Karlo Glamuzina je u Galeriji Rezon naslikao svijet koji mi, bez njega, ne bismo znali vidjeti. Nijedan od njih nije tražio dozvolu biti izuzetan. Nisu je ni trebali, samo su bili svoji.
Karlova izložba je zatvorena, ali zidovi galerije Rezon još uvijek pričaju ovu fenomenalnu priču. Sedam dana nije bilo dovoljno za sve znatiželjne pa je izložba Karla Glamuzine produžena sve do danas 15.travnja. Ova izložba u Mostaru nije bila obična izložba , bila je to iskrena lekcija o prihvaćanju i razumijevanju drugačijeg svijeta koji govori jezikom boja jednako snažno kao što to govore riječi.
Autentičan doprinos
Dolazili su umjetnici, kritičari, učenici, susjedi. I svi su izašli s istim izrazom lica , onim koji se javlja kad nešto vidimo što nismo očekivali da ćemo razumjeti, a razumjeli smo. Ovakvi događaji su podsjetnik kako se vrijednost zajednice mjeri i sposobnošću da prepozna i podrži autentične doprinose.
“Sama izložba predstavlja značajan organizacijski i društveni poduhvat. Veliki broj pojedinaca i inicijativa morao se povezati kako bi se otvorio prostor za šire razumijevanje, prihvaćanje i poticanje različitih oblika izražavanja. U tom smislu, ovakvi događaji podsjećaju da mjerila uspjeha ne moraju biti isključivo kvantitativna, već da se vrijednost zajednice mjeri i sposobnošću da prepozna i podrži autentične doprinose.
Karlovi radovi dodatno potvrđuju da umjetnički izraz ne nastaje nužno unutar unaprijed definiranih akademskih okvira. Slobodan i neposredan pristup pokazuje kako izvan formiranih koncepata može nastati uvjerljiva i zrela likovna artikulacija koja s pravom privlači pažnju i stručne javnosti. U tom smislu, ova izložba ne govori samo o pojedinačnom talentu, već i o kapacitetu zajednice da prepozna autentičnu , vrijednost, emociju, ekspresiju.
Drugim riječima, mislim kako bi mnogi profesionalni umjetnici, pozavidjeli ovom dječaku” , kaže renomirana mostarska umjetnica i aktivistica Maja Rubinić.
Snažne emocije umjetnika
Karlov svijet je ostavio snažan dojam i na Vladimira Mičkovića, svstranog mostarskog umjetnika.
"Karlovi likovni radovi snažnog su kolorita i zanimljivih oblika koji lebde između prepoznatljivog i imaginarnog. U toj eksploziji kreativnosti ovi slikocrteži nose u sebi neposrednost, spontanu simboliku i podsjećaju na iskonsku vezu između igre, mašte i umjetnosti. Snažni kontrasti i razigrani tonovi stvaraju glazbenu rapsodiju boja, a slike su gotovo savršene partiture", rekao je Mičković.
Snažne emocije koje su u njemu izazvale Karlove slike nije skrivao ni kipar Dražen Vučina.
“Kažu da ima autizam, jer mu ne vide krila. Njegove boje ruše ograde. Dolaze iz istine i istinu poznaju, jer su mu ruke nevine, a srce čisto...", rekao je Vučina.
Karlovim radovima ništa manje nije bio impresioniran ni ravnatelj Umjetničke galerije Kraljice Katarine, akademski kipar Dalibor Nikolić.
“Slike privlače pozornost autorovom disciplinom i posvećenošću procesu. Kompleksna struktura djela ostavlja jak dojam na promatrača. Ta strukturiranost tehnike, tona, valera, linija i ploha, i lepršavost izvedbe čini nas zadivljenima estetskim iskustvom koje Karlovi radovi iniciraju”, rekao je Nikolić.
Ponos i zahvalnost
Iz mostarske Udruge za pomoć djeci s poteškoćama u razvoju Plava vrpca nisu krili ponos i zahvalnost što je jedan ovakav događaj pobudio zanimanje zajednice za svijet autizma, koji je također jedan veliki, neistraženi svemir boja, emocija i različitosti.
"Iz perspektive roditelja dječaka s autizmom, ljubitelja umjetnosti i organizatora ove izložbe mogu reći da smo frapirani odazivom I reakcijama posjetitelja. Karlove slike nisu promatrane isključivo kroz prizmu likovnih tehnika, nego kao autentični zapisi unutarnjeg svijeta koji često ostaje neizrečen i neshvaćen u svakodnevnoj komunikaciji. Točno se može vidjeti kako intenzitet, kontrast i kompozicija preuzimaju ulogu neizgovorenih rečenica. U tom smislu, njegova umjetnost ne govori manje zato što ne koristi riječi, nego, naprotiv, govori drugačije, možda čak i dublje", zaključuje predsjednik Udruge Plava vrpca Igor Antunović.
Karlova razrednica i mentorica iz O.Š. Moj svijet, Ivana Galić Šantić, osvrnula na proces nastajanja Karlovih radova.
"Kao osoba koja kontinuirano radi s Karlom, mogu potvrditi da njegov likovni izraz karakteriziraju iskrenost, spontanost i izražena osobnost. Njegovi radovi ne nastaju kao rezultat forme ili zadanog zadatka, već iz unutarnje potrebe za izražavanjem, kroz koju jasno komunicira emocije, doživljaje i svoj pogled na svijet. Kroz njegov radove vidljiv je razvoj od ranijih, jednostavnijih likovnih rješenja do sve složenijih i slobodnijih kompozicija. Likovni jezik kojim se služi odlikuje se slobodom u korištenju boje, forme, tehnika, ekspresivnošću te prepoznatljivim likovnim rukopisom. U njegovom stvaralaštvu sam proces koji ima terapijsku ulogu je jednako vrijedan i važan kao i sam završni rezultat. Gdje se spontanu isprepliću pedagoški, edukacijski, likovni i art - treapijski pristupi", kazala je Galić Šantić.
Poteškoće nisu prepreka
"Karlo ne prikazuje stvarnost doslovno, već je interpretira kroz vlastiti doživljaj, što njegovim radovima daje posebnu autentičnost i snagu. U kontekstu njegova razvoja, važno je istaknuti i značaj poticajnog okruženja, kontinuirane stručne, vizualne i kreativne podrške. Njegov rad ujedno je i dokaz da poteškoće nisu prepreke, već mogu postati vrata u jedan drugačiji svijet u kojem se mogu razvijati darovi, potencijali i sposobnosti te pružiti prilika za poseban i vrijedan doprinos svijetu", rekla je Ivana Galić Šantić.
"U trenucima kada riječi nisu dovoljne, njegovi radovi progovaraju iskreno i snažno. Izložba predstavlja vrijedan uvid u njegov osobni razvoj te potvrđuje važnost umjetnosti kao prostora izražavanja, razumijevanja i inkluzije. I na kraju, s potpunom sigurnošću mogu reći da ta rijeka iskrenosti, spontanosti i sloboda izraza mogla bi probuditi divljenje i kod afirmiranih umjetnika. Nadam se da smo tek otvorili tu čarobnu kutiju i da je tek prva izložba...", zaključila je.
Travanj se u cijelom svijetu obilježava kao mjesec podizanja svjesnosti o autizmu. Mostar je ovog travnja dao svoj odgovor, dostojanstven i snažan: da različitost nije prepreka razumijevanju, nego njegov najdublji početak. Sada je red na ostale da pokažu imaju li hrabrosti prepoznati dar tamo gdje ga svijet prečesto vidi kao tišinu.
