Romantičar kojeg smatraju jednim od najvećih pjesnika engleskog jezika

Na današnji dan, 4. kolovoza 1792. godine rođen je Percy Bysshe Shelley, jedan od velikih engleskih pjesnika u pokretu romantizam.

Iako je tada bio u dobroj mjeri neshvaćen, danas se smatra jednim od najboljih i najvećih pjesnika engleskog jezika.

Rodio se u Field Placeu, kraj Horshama, Sussex, a školovao se kod kuće gdje je dobio osnovno obrazovanje.

Nakon osnovne škole ide na Eton. Tamo je izložen stalnom maltretiranju od strane nasilnika. Bio je meta jer je došao iz obitelji koja je imala veze s aristokracijom i zato što je izgledao kao djevojčica.

Nasilnici su mu otimali knjige iz ruku i derali odjeću nakon čega bi se Percy rasplakao. Nakon Etona ide na Oxford.Prema legendi, tamo je bio na samo jednom predavanju, ali je čitao i do 16 sati dnevno. Navodno, školu nikad nije pretjerano volio.

Njoj

Ja cjelova se tvojih bojim,
Ti mojih se ne boj;
Pod teškim duhom jedva stojim,
I što da mučim tvoj.

Tvoj glas me plaši, kretnje, lice,
Ti mojih se ne boj;
Nevinim srcem, djevojčice,
Ja slavim drhtaj tvoj.

S obzirom da je rođen je u bogatoj plemenitaškoj obitelji koja ga se odrekla kada je bio izbačen sa Sveučilišta u Oxfordu zbog pamfleta Nužnost ateizma (The Necessity of Atheism, 1811), koji je objavio s prijateljem Thomasom Hoggom.

Premda oženjen, pobjegao je 1814. u Francusku s Mary, koja je bila kći britanskog autora i filozofa Williama Godwina i u to vrijeme poznate feministkinje Mary Wollstonecraft.

Izazvavši društveni skandal te pošto mu je odbijeno skrbništvo nad djecom iz prvog braka, trajno se nastanio u Italiji. Utopio se u oluji vraćajući se iz posjeta Georgeu Gordonu Byronu.

Podupirao je ideje Francuske revolucije te pobunu u Grčkoj, kao i njegov prijatelj Byron, što je bilo karakteristično za tadašnje zagovornike liberalnih ideja.

Ševa

Vedri duše, zdravo!
Od ptice ti ne poteče,
Kraj neba il´ s njega pravo
Iz srca tvog teče
U bujnim potocima nagonsko umijeće.

Sve više u visine
Od tala se dižući
Prolijećeš dna modrine
Ko oblačić gorući;
I lebdeć pjevaš, a lebdiš pjevajići.

Po zlatu obasjanu
Suncem što zahodi
Dok na njima oblak planu,
Jurnjava tvoja vodi;
Ti! netjelesna radost, koja tek se rodi.

Tali se grimiz bljeska
Večernjeg kraj tvoga lika,
Ko zvijezda si nebeska
I svjetlima vidika
Nevidljiv, ali čujem radost tvoga krika.

No njegov se radikalizam očitovao i u konkretnim akcijama, pa je tako dijelio pamflete o pravima katolika po Irskoj, zbog čega ga je nadzirala britanska tajna policija.

Radikalne političke ideje izrazio je i u poemama Kraljica Mab (Queen Mab, 1813) i Maska anarhije (The Masque of Anarchy, 1819., objavljena 1832) i dr.

Prva Shelleyjeva značajna poema, Alastor ili duh samoće (Alastor; or, The Spirit of Solitude, 1816) prikaz je tragične sudbine iznimna pojedinca u bezidejnom svijetu.

Lirska drama Oslobođeni Prometej (Prometheus Unbound, 1920) propituje etičke pretpostavke Miltonova Izgubljenoga raja. Shelley ističe nadmoć Prometeja nad Sotonom, jer za razliku od Sotone, kojega motivira ponos, Prometeja nadahnjuje suosjećanje prema ljudskomu rodu te pjesnik slavi kreativnost kao pobjedu ljudske volje nad silama zla.

Tragedija Cenci (The Cenci, 1819., 1821) zasnovana je na slučaju rodoskrvnuća u Rimu u XVI. stoljeća. Elegija Adon (Adonais, 1821) izražava tugu zbog smrti prijatelja Johna Keatsa, no prerasta u neoplatonističku himnu pjesničkomu stvaralaštvu.

Ozymandias

Putnika ja sam sreo s dalekih drevnih strana
Koji mi reče: Dvije kamene krupne noge
Stoje u pijesku. Kraj njih, napola zatrpana,
Počiva glava lica smrskanog, čije stroge
Nabrane usne, hladna zapovijed gdje je zdana,
Govore da bje dobro kiparu sva strast znana
što iz tih beživotnih stvari i dalje sijeva,
Dlan što im rugaše se, srce što bje im hrana:
Na postolju se mogo ovakav natpis brati:
„Ja Ozymandias sam imenom, kralj kraljeva:
Pogledaj moja djela, o Moćniče, i pati!“
Ništa tu drugo nema. Nijemo na suncu bljeska
Oko tog silnog trupla i u beskraj se prati
Prostranstvo golog pustog i razasutog pijeska.

Slična je neoplatonističkoga nadahnuća i spjev Epipsychidion (1821) te lirska pjesma Oda zapadnomu vjetru (Ode to the West Wind, 1820), u kojoj slavi silu, istodobno kreativnu i razornu, koja donosi pozitivnu mijenu.

Pjesma Nebeskoj ševi (To a Skylark, 1820) posljednja je od pjesama u kojima je Shelley promišljao odnos pjesnika i prirode kao izvorišta nadahnuća: ševa je već izvan domašaja ljudskih čula. U tim je djelima ostvario izraz u kojem se isprepleću spekulativna refleksija i snažne kozmičke slike.

No već pjesmom Ozymandius (1818), opisujući ruševine monumentalne građevine posvećene Ramsesu II., otvorio je temu odnosa moći i vremena, umjetnosti i prolaznosti te se otkrio kao pjesnik krajnje kontrolirane, ali napregnute lapidarnosti.

Značajan je i njegov esejistički opus posvećen umjetnosti, posebice Obrana pjesništva (The Defence of Poetry, 1821), u kojoj imaginaciji pripisuje svojstvo čimbenika moralnoga dobra. Pjesničke slike, istaknuo je Shelley, metafore su stanja ljudskoga duha, kao kod Dantea ili Shakespearea.

Nevolja

Tek dvije tri riječi izrekli smo bili
Slučajno u vrevi taštog svijeta,
I gle, kakav žar već ćutim u svakoj mi žili!
Zašto mi se um toliko tebi preda?

Vani već sviće, dan stiže već šumno,
A ja još bdim, sve više mir svoj gubim,
Bacam se u vatri i šapćem bezumno:
"O kako si draga, koliko te ljubim!"

Iako neki kritičari smatraju njegov stil retoričkim i sentimentalnim, snaga pjesničke vizije i sretan spoj romantičarskoga zanosa i intelektualnoga skepticizma čine ga jednim od najvećih pjesnika engleskoga jezika.

Nastavljajući se na kulturu imaginacije kao temeljne odrednice pjesničke spoznaje svijeta koji je njegovao prvi naraštaj engleskih romantičara, Shelleyevo pjesništvo zaokupljeno je težnjom pjesnika da prevlada svoju osuđenost na vječnu osamljenost u svijetu i postigne kreativnu sintezu ljepote i moralne dobrote.

Znatno je utjecao na pjesnike na prijelazu XIX. u XX. stoljeću (Robert Browning, Algernon Charles Swinburne, William Butler Yeats, Thomas Hardy). Ispred je svojega doba njegova fascinacija znanošću: njegove mitološke drame obiluju slikama svemirskih putovanja, leta i tehnološkog razvoja. (Izvori: Wikipedia i Hrvatska enciklopedija)