Prije dva stoljeća u Grčkoj umro slavni engleski pjesnik lord Byron

Prije dva stoljeća, 19. travnja 1824. godine umro je u Grčkoj znameniti lord Byron, engleski pjesnik i avanturist.

Ime mu je bilo George Gordon Byron, a titulu lorda Byrona naslijedio je kad mu je bilo 10 godina. Potpuniji naziv njegov aristokratske titule bio je: 6. barun Byron, od Rochdalea, u grofoviji Lancaster (engl. 6th Baron Byron, of Rochdale, in the county of Lancaster), a u Engleskoj se sve barune automatski oslovljava titulom lorda.

Premda hrom, zbog privlačne vanjštine i nesputane osobnosti bio miljenik društva. Brak sa sestričnom i brza rastava (1815) uznemirili su englesko plemstvo krutih nazora.

Klevete, politički skandali, usto i negativne kritike njegove prve zbirke Sati dokolice (Hours of Idleness, 1807), na koje je odgovorio žestokom satirom Engleski bardovi i škotski kritičari (English Bards and Scotch Reviewers, 1809), pridonijeli su tomu da domovinu definitivno napusti 1816.

Jednoj Gospi

Kad Čovjek, istjeran iz Raja,
za časak zasta pokraj vrata,
svaki ga prizor bivšeg sjaja
nagna klet’ kob što mu je data.

Al’ iduć kroz daleke kraje,a
nauči snosit grijeh svoj prijek;
Tad drugo vrijeme ču mu vaje,
u radu svome nađe lijek.

Tako će, gospo, sa mnom biti,
ne smijem vidjet čar vaš, jao:
Dok krzman, uz vas, neću kriti,
uzdišem zbog sveg’ što sam znao.

Mudriji bit će bijeg moj taj
od napasti što vreba samo;
Ne mogu gledat u svoj raj
bez želje da ne živim tamo.

Proputovao je Portugal, Španjolsku, Švicarsku, Italiju, Albaniju, Grčku, Tursku i Bliski istok. Protjeran iz Italije zbog potpomaganja karbonara, prebacio se u Grčku, gdje je podupirao nacionalni oslobodilački pokret i umro među ustanicima.

Lord Byron umro je u dobi od samo 36 godina, tijekom Grčkog rata za neovisnost. U tom je ratu sudjelovao na strani Grka, a protiv Osmanskog Carstva.

Dok se spremao za napad na osmansku tvrđavu kod Lepanta razbolio se od groznice i ubrzo umro. Inače, Lepant (Naupakt ili Naupaktos), kojeg je Byron planirao napasti, nalazi se u Korintskom zaljevu, a dao je ime znamenitoj bitki iz 1571. godine, u kojoj su kršćani pobijedili osmansku flotu. 

Byron je preminuo u grčkom gradu Mesolongiju, tridesetak kilometara od Lepanta. Grci ga smatraju junakom njihove borbe za neovisnost, zbog podrške koju im je pružio, kao i zbog činjenice da je pri tome umro.

Jedna od četvrti u Ateni zove se Vironas (grč. Βύρωνας) prema Byronu, jer je Viron (grč. Βύρων) grčki oblik imena Byron. Dapače, u Grčkoj se ime Viron (Βύρων) koristi kao muško ime.

Postoji nategnuta teorija da je lord Byron, u slučaju da je preživio, mogao postati prvim kraljem nezavisne Grčke. Godine 1832. titula kralja Grčke dodijeljena je Otonu Wittelsbachu, sinu bavarskog kralja. 

Pročitajte još

Pjesnik, pustolov i najslavniji engleski romantičar

Byron je najistaknutiji engleski romantičar, ujedno i simbol europskog prevratničkog romantizma. Utjecaj njegova pjesništva i života širio se Europom kao novi osjećajni odnos prema stvarnosti, a to su pratile i goleme naklade njegovih djela.

Glavna su mu djela epske pjesme Hodočašće Childea Harolda (Childe Harold’s Pilgrimage, 1812–18), Đaur (The Giaour, 1813), Gusar (The Corsair, 1814), Opsada Korinta (The Siege of Corinth, 1816), Chillonski uznik (The Prisoner of Chillon, 1816) itd., dok kritika danas najviše cijeni spjev Don Juan (16 pjevanja, 1819–24), ponajviše zbog miješanja romantične sjete s ironičnim odmakom, duhovitošću i britkom satirom.

Od drama u stihovima najvažnije su Manfred (1817), Kain (Cain) i Marino Faliero (obje 1821). Byron je snažno utjecao na romantičare poput Puškina, Mickiewicza i djelom na Goethea. (Izvori: Povijest.hr i Hrvatska enciklopedija) 

Gle, ide lijepa kao noć

Gle, ide lijepa kao noć kraja
Zvjezdanog neba, vedrih klima,
Sve najljepše od mraka i sjaja
U liku svom i oku ima,
Umekšanom svijetlom raja,
Što od neba ga dan ne prima.

Tek sjena jača, manja zraka-
I slabi slast neiskazana
U valu njenih uvojaka,
Il’ blaga svjetlost, licu dana,
Gdje kaže slatka misao svaka
Svu draž, čistoću svoga stana.

S tog obraza i čela nježna
-Što tiho je, a riječ ne gubi-
Smiješci zbore i boja nježna,
Da njenu prošlost blagost rubi,
Da ne zna duh njen zemnih čežnja,
A srce njeno čisto ljubi.