Prije 130 godina umro je znameniti književnik Alexandre Dumas (sin)
Na današnji dan prije 130 godina, 27. listopada 1895. preminuo francuski književnik Alexandre Dumas (sin). Dumas jr. rođen je u Parizu 27. srpnja 1824. kao izvanbračni sin Marie-Catherine Labay, krojačice, i oca Alexandrea Dumasa starijeg.
Dumas stariji je sina priznao tek 1831. godine i osigurao mu najbolje obrazovanje. Zakon je Dumasu sr. omogućio da uzme sina majci i majčina agonija inspirirala je Dumasa jr. da piše o ženskim mukama i patnjama.
Dumas jr. uvijek je pisao moralna djela, a u njegovoj drami Prirodni sin iz 1858. godine govori da otac mora priznati rođenog sina i oženiti ženu, to jest djetetovu majku.
Dumas jr. je 1844. godine otišao živjeti s ocem. Tu je upoznao Marie Duplessis, svoju inspiraciju za roman Dama s kamelijama (La dame aux camélias). Djelo je poslije adaptirano u dramu i bila je baza za Verdijevu operu Travijata iz 1853.
Stvarna Marie Duplessis, najpoznatija kurtizana u povijesti, umrla je sa samo 23 godine od tuberkuloze. Kad je umrla, cijeli je Pariz bio silno potresen i ni o čemu drugom se nije govorilo. Zahvaljujući književniku Alexandreu Dumasu, koji je također bio u nju silno zaljubljen, postala je besmrtna.
Svima znana kao "Dama s kamelijama" jer ne izlazi iz kuće bez omiljenog cvijeća na poprsju (nošenjem bijelih ili crvenih kamelija signalizira je li dostupna ili nije), Marguerite Gautier vodi glamurozan život beskonačnih zabava i plemićkih balova, a najbogatiji muškarci u Francuskoj hrle joj pred skute prostrti svoje blago.
No unatoč stalnoj povorci ljubavnika, nikad nije zaista upoznala ljubav – sve dok ne susretne Armanda Duvala, zgodnog ali ne toliko imućnog mladića, koji se očajnički zaljubi u nju. No, na kraju umire siromašna i usamljena.
Godine 1864. Dumas jr. se ženi s Nadejom Naryschkine te s njom ima kćer, a nakon Nadejine smrti ženi se s Henrietteom Régnier.
Dumas je snažno utjecao na ukus kazališne publike u doba Drugoga Carstva. Odlučan protivnik larpurlartizma, propovijedao je utilitarizam i moral kao jedinu svrhu umjetnosti. Drame: Polusvijet (Demi-Monde, 1855), Nezakoniti sin (Le Fils naturel, 1858), Rasipni otac (Le Père prodigue, 1859) i dr.
Romani: Doktor Servand (Le Docteur Servand, 1849), Afera Clemenceau (L’Affaire Clemenceau, 1866) i dr.
Dok je Dumas otac pisao živopisne povijesne drame i romane (Tri mušketira, Grof Monte Cristo, Kraljica Margot), Dumas sin specijalizirao se za drame smještene u sadašnjost.
Budući da je bio nesretan svjedok zabranjenih ljubavnih afera koje su mu upropaštavale oca, Dumas sin – i sam čedo iz jedne od tih afera – posvetio se u svojim komadima propovijedanju svetosti obitelji i braka.
Živo je kritizirao sudbinu koju društvo namjenjuje napuštenim ženama i izvanbračnoj djeci, te je zato smatran skandaloznim piscem. Bio je i strastveni protivnik larpurlartizma i zagovarao je utilitarizam i moral kao jedinu svrhu umjetnosti.
Postao je članom Francuske akademije 1875. godine, a 1894. je ponio i najviše francusko odlikovanje, proglašen je visokim časnikom Legije časti.
