Najraniji dokazi kuhanja stari 780.000 godina
Naši su preci davno upoznali vatru, no kuhanje je moglo započeti tek kada su tu vatru naučili kontrolirati. Sudeći prema arheološkim istraživanjima iz Izraela već je Homo erectus ne samo kontrolirao vatru već ju je koristio i za kuhanje.
Irit Zohar sa Sveučilišta u Tel Avivu godinama je istraživala lokalitet Gesher Benot Ya’aqov na sjeveru Izraela, koji se nalazi uz nekadašnje jezero Hulu. Ovo jezero danas više ne postoji jer je isušeno kako bi se iskorijenili komarci, a s njima i malarija. Isušivanje jezera se zbilo još sredinom prošlog stoljeća.
Jezero je po svemu sudeći nekada bilo plitko i u njemu su se relativno lagano mogle uhvatiti ribe. Ovdje su živjele neke izumrle vrste šarana, a koje su dosezale i dužinu veću od 2 metra.
Te su ribe bile cijenjene zbog izuzetno sočnog mesa i ne čudi što su se naši preci, odlučili za konzumaciju ovih riba. Očito je Homo erectus imao profinjenije nepce nego li se to mislilo.
Na ovom je lokalitetu nađeno malo ribljih kostiju, ali puno zuba. Pretpostavlja se da su kosti riba omekšale tijekom pečenja i potom se raspale dok su se zubi sačuvali. Njihova se starost datira na oko 780 000 godina.
No pravo iznenađenje u cijeloj priči donijelo je istraživanje zubne cakline u londonskom Prirodoslovnom muzeju, a koje je odrađeno tehnikom difrakcije X-zrakama. Ono je pokazalo promijene u strukturi zubne cakline – povezane s temperaturom pečenja.
Zubi su prema provedenoj analizi bili izloženi temperaturama između 200 i 500 stupnjeva Celzija, što znači da nisu bili samo bačeni na vatru, kako neki kritičari napominju, već da su se ovdje pekli u kontroliranim uvjetima u nekoj vrsti podne improvizirane pećnice. Temperatura pečenja je bila niska do umjerena.
Rezultati ovog istraživanja objavljeni su 14. studenog 2022. godine u časopisu Nature ecology & evolution. (Izvor: Povijest.hr)
