Kult pijenja kave: Kako su otvorene prve bečke kavane
Na današnji dan 1685. godine armenski trgovac Johannes Diodato dobio je povlasticu za prodaju kave u Beču, što je dovelo do prvog zakonski sankcioniranog posluživanja kave u tom gradu.
Tijekom sljedećih su stoljeća kavane u Beču doživjele toliku popularnost i društveno značenje da je 2011. godine kultura bečkih kavana proglašena dijelom nematerijalne svjetske baštine (UNESCO).
Johannes Diodato u izvorima je navođen i pod imenom Johannes Theodat, a bio je trgovac čija se obitelj doselila u Beč s područja Osmanskog Carstva.
U Turskoj je kultura pijenja kave bila razvijena ranije nego u Europi, a Diodato se trgovanjem između Beča i Osmanskog Carstva izrazito obogatio. Uspio je dobiti od cara Leopolda I. čak i monopol na prodaju kave u Beču na razdoblje od 20 godina.
Sve je počelo nakon što je car Leopold I. protjerao Židove iz Beča 1669., zbog čega su se vremenom ispraznile zalihe srebra za carsku kovnicu. Budući da lokalni trgovci nisu mogli preuzeti dostavu, angažirana je trgovačka tvrtka Diodatos.
Od ožujka do listopada 1671. boravio je u Osmanskom Carstvu, ali nije mogao osigurati redoviti rad kovnice novca.
Dana 17. siječnja 1685., u znak zahvalnosti za svoje kurirske usluge, dobio je carsku povlasticu da kao jedini trgovac u gradu prodaje kavu kao piće u narednih 20 godina, te je otvorio u svojoj kući na Haarmarktu, danas Rotenturmstraße, prvu bečku kavanu.
Nakon što se nije mogao rehabilitirati od špijunskog skandala oko opsade Beograda pod zapovjedništvom princa Eugena, preselio se u Veneciju, a četvorica Armenaca preuzela su posao njegove kavane.
Kroz stoljeća koja su slijedila vratio mu se ugled i povijesni značaj pa je 2004. godine park u Wien-Wiedenu nazvan je po njemu Johannes Diodato Park. Johannes Theodat preminuo je u svibnju 1725. godine u Beču.
Još jedan armenski pionir po imenu Georg Theodat vodio je prvu kavanu u današnjoj Češkoj, u Pragu 1704. pod istim prezimenom.
Kultura pijenja kave uvezena je, dakle, krajem 17. stoljeća u Beč, a tijekom sljedećeg je stoljeća stekla veliku popularnost, do te mjere da je postala svojevrsnim zaštitnim znakom Beča.
