Država je uspjela i nekada najsanjanije poslove ogaditi. Nisu ni državne jasle što su nekada bile. Nema proračuna, nema jednokratne pomoći uposlenima, nema povišica, a nije tajna ni da je bezbroj upražnjenih mjesta jer nitko neće da radi za mizeriju. Razlika je, naime, u plaćama onih koji su uposleni i onih koji na pozicije dođu preko glasačkog listića ili ih imenuje neki veliki tata.
Milorad Dodik još uvijek mrcvari one koji bi željeli znati tko je to trenutno na čelu entiteta. Za sebe tvrdi da je predsjednik, ali da ne potpisuje ništa kao predsjednik jer bi onda mogao u zatvor jer nije predsjednik. Kome se da zabavljati s nečijim egom, neka prati. I pati.
Hrvatska se čak i ne hvali da je završila svoju dionicu Koridora Vc. Kod nas se pak autocesti ne nazire kraj ali se nazire početak novog skandala. Talijanska tvrtka tužit će Autoceste Federacije BiH zbog namještanja poslova. Autoceste će se braniti kako je sve to namještaljka bivšeg direktora.
Čeka nas najprljavija kampanja do sada. Krenuli su obračuni, možda se netko sjeti u predizborni program uvrstiti i kakvo ozbiljno rješenje za poboljšanje životarenja.
Pričao je netko koliko je važna borba protiv korupcije u BiH a onda čitamo kako se dijele milijuni za zbrinjavanje automobilskih guma onima koji ne plaćaju naknadu za njihovo zbrinjavanje kada ih prodaju.
Čitamo kako će referendum napokon reći što narod, za kojeg misle da je slijepo uz Dodika, ima za reći pa onda slušamo kako će referendum malo pričekati.
Slušamo i kako Dodik nije predsjednik pa onda čitamo kako nitko ne zna zbog čega ima ozbiljnu policijsku pratnju koju plaćaju oni koji će govoriti kad im Dodik kaže.
Slušamo o zajedništvu, a onda čitamo kako se pojavila hrvatska četvorka koja će raditi na boljem životu Hrvata u BiH. Nakon dvije trojke, eto još nekih koji će se prebrojavati.
Umro je Halid Bešlić. Utrkuju se pjevači u statusima da dokažu tko ga je volio, građani lijepe statuse i natječu se u tome tko ga je više slušao.
Malo se tko natječe u dobroti kojom se Halid, svjestan estradne ispraznosti, rasipao.
Nitko ne pali alarm. Klizišta kraj Bugojna prijete kućama. Ohladili smo se od tragedija pa nam iseljavanje obitelji kojoj prijeti klizište i najava da je ugroženo još desetak kuća ništa ne znači.
Ne znači nam ništa ni to što su aktivisti prebrojali 600 kamenoloma u BiH niti nam znači što nitko ne broji jesu li sanirani oni koji su završili u Neretvi.
Na znače nam ništa ni objave aktivista da se trebamo početi opraštati od Neretve na kojoj su izgrađene brane za nečije milijune.
Ne palimo alarm ni zbog novog nasilja nad maloljetnicima u Mostaru u kojem se jedva riješio slučaj zbog kojeg djeca tjednima nisu išla u školu.
Pjevušimo Halida i žalimo za njim. Nikako da zažalimo za sobom.
Svijet je nakon još jednog rata dobio još jedno primirje. Mrtvi nisu dobili ništa.
Opozicija u Republici Srpskoj tvrdi da je dobila nož u leđa. Partneri se biraju za izbore na koje ćemo izađi za godinu dana. U međuvremenu, život može stati.
Nižu se priče o Halidovoj dobroti. Mediji love sugovornike koji će govoriti o tome kako je dobar čovjek pjevač bio. Natječemo se u prepričavanju tuđe dobrote.
''Mi smo bezobrazan narod'', govorio je Halid.
Donald Trump nije dobio Nobelovu nagradu za mir. Odjednom ne valja ni Nobel ni mir.
Iako svi tuguju za Halidom, samo će pola države službeno proglasiti dan žalosti, a u Federaciji će na području Sarajevskog kantona biti dupla žalost pokrivena odlukama i kantona i Federacije.
Ne treba govoriti da su ožalošćeni građani raspalili političke paljbe u komentarima pod ove vijesti.
Tko bi rekao čuda da se dese pa da Donald Trump primi cjepivo protiv Covida a da nije popio izbjeljivač i sredstvo za čišćenje.
Zastupnici u Federaciji će održati sjednicu na kojoj će tražiti rješenja na osnovu kojih bi zadržali mlade da ne odlaze iz zemlje. Možda je jedno od rješenja da oni odu, a da mladi zasjednu.
Sudeći po sastancima i medijskim guranjima, neki politički zaboravljeni ljudi, od kojih smo se nekih jedva riješili, vraćaju se na političku scenu. Tako da će najavljena sjednica biti gubljenje vremena kojeg mladi nemaju.
Diljem svijeta održana su okupljanja u čast Halida Bešlića. Pjevalo se, plakalo, slušalo se glazbu, smijalo se.
Narodima koji gube puno niti živeći u ovom trokutu kaosa, treba neka poveznica i treba im novi idol pod čijim će slikama govoriti kako su dobri i kako su se eto potukli i zamrzili zbog nekih likova s drugih plakata i pod drugim zastavama.
I dok se širi slika o tome kako smo dobar, raspjevan i zagrljen narod, i priča o tome kako je pjevač bio dobar čovjek koji je pomagao i onima koji su ga potkradali, širi se šutnja o tome kako nikad nismo i nećemo izaći na ulice zbog nepravdi čije je rane krpila pjevačeva dobrota.
''Mi smo bezobrazan narod'', govorio je Halid.
