Nakon stotina poruka o tome kako nema šanse da netko Republici Srpskoj nametne novo biranje predsjednika, SNSD je pristao. Stranka Milorada Dodika, koji je pjenio kako neće na sud, kako neće priznati kaznu, kako neće na izbore i da će zauvijek biti predsjednik, pojeo je sve što je rekao. Na izbore se ide i Dodik neće biti kandidat.
Sve je ovo moglo puno brže.
Za to vrijeme svađaju se političari koji ne znaju odgovoriti ni na jednu potrebu ovog društva oko Dodika. Dragan Čović kaže kako je bolji prijatelj s Bakirom Izetbegovićem nego s Dodikom. Znači li to da neće biti svađe ako se starac u ime SDA vrati iz mirovine u nekakvu fotelju?
Slogani za predstojeće izbore mogli bi slaviti amneziju.
U državnom Domu naroda nastavlja se cirkus. Srećom, premalo ljudi gleda sjednice ljudi koji se, posjednuti u krug, vrte mjesecima oko iste osi.
Žale se neka udruženja kako su građanima u BiH uskraćene informacije. Kao da ih građani žele.
Aljkava država usvojila je reformsku agendu u zadnji čas. Ni silni milijuni nisu ih mogli natjerati da to urade u razumnom roku. Valjalo je pokazati tko drži neke važne konce u rukama. Tko će prtiti ruke kad dođu milijuni, ne zna se.
Milorad Dodik odabrao je nasljednika. Siniša Karan, koji je savjetovao Dodika cijelo vrijeme dok se ovaj borio protiv države pa ispao smiješan, sada će Dodikovim stazama.
Slavi se usvajanje Reformske agende u priopćenjima za javnost i plješće milijunima koji će doći u BiH, a koje neće građani vidjeti.
Europski sud za ljudska prava objavio je presudu u slučaju Slavena Kovačevića, čovjeka koji je pokušao zbuniti čak i Internet time tko je i što je.
Sud je rekao da ga je Kovačević pokušao prevariti i da nije žrtva. Patriotizmi i domoljublja u ovoj državi počivaju na prevarama i inatima. Između dođe red kuknjave. Sve dok je meko pod dupetom na kojem se mijenjaju etikete po potrebi.
Mostarsko gradsko vijeće raspravu o deformitetima kod učenika u osnovnim školama pretvorilo je u svađu oko toga bi li djeca imala vremena jesti da sustav ispoštuje preporuke zakona da učenici imaju besplatan obrok po školama. Čak je vladajuća stranka toliko galamila da je gazila sama sebe jer je ona dio sustava koji je škole nasadio na ove temelje kakve sada imamo.
Čulo se kako roditelji ustvari žele da djeca nose mobitele u škole i kako bi od tjelesnih deformacija, umjesto više sati tjelesnog, djecu spasilo više sati vjeronauka.
Starijima spasa nema. Djeca će ostati iskrivljena. I izvana i iznutra.
Sve naše nedaće, bojkot u mostarskoj školi zbog nasilja, šutnju iz konjičke bolnice i nadležnog ministarstva, mlitavost u obnovi dok se čeka godišnjica poplava, političke krize i prazne košarice zasjenit će senzacija.
Naime, pao je snijeg.
Portali odvajaju posebne prostore, javni servisi, barem dio njih, plasira posebne programe, svi žele obilježiti prošlogodišnju tragediju kad su poplave odnijele 27 života.
Nitko ne čuje što govore oni koji su preživjeli poplave. U istim prilozima gledamo građane kako govore da vlasti nisu uradile ništa i da postoje mjesta na kojima ništa nije urađeno već godinu dana i predstavnike vlasti kako govore da je urađeno puno toga.
U Donjoj Jablanici se vidi da nije urađeno skoro ništa, a prazne stolice na kojima su trebali sjediti politički dužnosnici tijekom programa obilježavanja tragedije govore puno toga.
''Stotine građana i aktivista je sudjelovalo u mirnoj šetnji ulicama Sarajeva, glavnog grada BiH, u znak podrške narodu Palestine i članovima međunarodne humanitarne flotile koje su nedavno pritvorile izraelske snage dok su pokušavali dopremiti pomoć stanovništvu blokiranog Pojasa Gaze'', navodi se u vijesti o subotnjim aktivnostima boraca za bolji svijet u BiH.
Nećete pročitati kako je stotine aktivista mirno ili nemirno šetalo jer svi šute o Jablanici, o smrti djeteta iz Konjica, zbog ubojstva Neretve, zbog rasipanja novcem ministara po birtijama, zbog lošeg obrazovanja, misterioznog trošenja novca i stotine drugih razloga zbog kojih bi valjalo protegnuti noge.
Valjda se u nas narod krenuo baviti previsokom politikom jer im se ne da spuštati toliko nisko na koliko su spali naši životi.
Zabavljamo se susretom Milorada Dodika i Vladimira Putina. Za to vrijeme čitamo kako su opet u tučnjavi u Mostaru stradali maloljetnici. Vjeronauk ih nije spasio.
Čitamo i kako majka već 23 dana štrajka u Bihaću zbog prava svojeg djeteta ispred kojih su, naravno, stale institucije. Trebalo je 23 dana da ta borba dođe do medija, a trebat će njih bezbroj da sustav ispravi pogreške.
Aktivisti i borci za bolje sutra to ne čitaju.
