Donesite mi glavu Christiana Schmidta

Ne možeš kriviti nekoga za odlazak, ako mu nisi dao nijedan razlog da ostaneš.

Aforizam

Postoji vrijeme za odlazak, čak i onda kad ne postoji mjesto gdje biste otišli.

Tennessee Williams, Camino Real

Naprasno i preko noći, iako su postojale određene naznake, visoki (ne)predstavnik Christian Schmidt, čiji mandat nije potvrdilo Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda, dao je ostavku, što je izazvalo različita nagađanja.

U kultnom "Kumu" Francisa Forda Coppole postoji upečatljiva scena, koja je postala opće mjesto. Riječ je o sceni u kojoj se filmski redatelj, koji nije dao ulogu miljeniku Coppolina "kuma", probudi u krevetu s glavom omiljenog konja. Ta scena postala je sinonim za sukob pojedinca s moćnim centrom moći, "ponuda koja se ne odbija", jer ćete se u suprotnom probuditi s glavom omiljenog konja na jastuku.

Crna lista

Prema nekim kuloarskim pričama, Christian Schmidt je podlegao ucjeni američke administracije, koja je od njega zatražila ostavku pod prijetnjom stavljanja na američku "crnu listu", što je Schmidt u jednom intervjuu demantirao.

O sličnom scenariju pisao je i britanski Guardian: "Visoki predstavnik u BiH upozorio je na moguće uništenje multietničke države nakon što je bio prisiljen podnijeti ostavku u političkom sukobu sa SAD-om, koji je, naizgled, bio zakompliciran komercijalnim interesima firme povezane s Donaldom Trumpom Jr. koja želi investirati u regiju."

Guardian tvrdi da Schmidtova ostavka dolazi u kontekstu činjenice da je američka tvrtka AAFS Infrastructure and Energy dobila ugovor vrijedan 1,5 milijardi dolara za izgradnju plinovoda od hrvatske obale do BiH kroz koji bi tekao američki tečni prirodni plin. Na čelu tvrtke, osnovane u studenom prošle godine, nalazi se Trupmov odvjetnik Jesse Binnall i Joe Flynn, brat bivšeg Trumpova savjetnika za nacionalnu sigurnost u Trumpovom prvom mandatu, umirovljenog generala Michaela Flynna, koji je podnio ostavku zbog neovlaštenih razgovora s ruskim zvaničnicima o ukidanju američkih sankcija, navodi se u Guardianovu tekstu.

Ljigavi oproštaj

Guardianova teza, po mome mišljenju, ne stoji. Christian Schmidt, koji je servilno ispunjavao sve američke želje i pomalo šibicario sa strane za svoj groš, umiljavajući se sarajevskoj čaršiji, nije predstavljao nikakvu prijetnju američkim interesima u Bosni i Hercegovini. Dobar primjer je Južna interkonekcija, koja je, navodno, u pozadini svega, jer je sličan projekt teško realizirati i pravno zatvoriti bez Zakona o državnoj imovini. Da je htio, Schmidt se mogao pozvati na nepostojeći Zakon o državnoj imovini i zaustaviti projekt.

Schmidt je o tome govorio u intervjuu za Frankfurter Allgemeine Zeitung: "To je vrlo složena situacija i svi bismo željeli da parlament konačno postupi po zahtjevu Ustavnog suda i usvoji odgovarajuće zakonodavstvo. No to dosad nije uspjelo jer ne postoji politička volja. Neki tvrde da državna imovina Bosne i Hercegovine uopće ne postoji, iako je Ustavni sud to neumorno potvrđivao."

Schmidt nije želio otkriti prave razloge zbog kojih je dao ostavku. U patetičnom i ljigavom oproštaju, govoreći ispred sjedišta Ujedinjenih naroda, stojeći pored spomenika Cvijet Srebrenice, Schmidt se dotaknuo i svoje ostavke: "Dragi moji, dragi građani Bosne i Hercegovine. Pozdravljam vas ovdje pored spomenika koji se nalazi uz zgradu Ujedinjenih naroda u New Yorku. Upravo dolazim sa sjednice Vijeća sigurnosti UN-a, gdje sam podnio izvještaj o situaciji u Bosni i Hercegovini. Ovo je prilika da vam zahvalim i prilika da naglasim da sam odlučio da završim svoj mandat u dogledno vrijeme. Ne zato što nisam želio ostati duže, već zato što je očigledno vrijeme za novi početak i promjenu."

Povijest beščašća

Spomenuo je i Srebrenicu, kao razlog zbog kojeg je još uvijek potrebno prisustvo međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini: "Ako postavimo pitanje zašto su međunarodne snage i dalje prisutne u Bosni i Hercegovini, onda samo pogledajte ovo mjesto. Ovo je odgovor. Ovdje smo jednom zakazali kao međunarodna zajednica i to se više nikada ne smije ponoviti. Ako bi ikada bio neki pokušaj da se slične stvari ponove, računajte na mene, bilo na ovoj funkciji, na nekoj drugoj ili kao običan građanin, borit ću se za prava onih koji su potlačeni, samo zato što pripadaju drugoj vjeri ili narodu."

Schmidt zapravo bezočno koristi tragediju Srebrenice, na sličan način kao i bošnjački politički establišment, upisujući se zlatnim slovima u bosanskohercegovačku "opću povijest beščašća" (Borges), kao primjer kolonijalne bešćutnosti i nezainteresiranosti za boljitak "domorodačkog" stanovništva. Ako nam mir i prosperitet ovise o ljudima poput "računajte na mene" Christiana Schmidta, onda nam se crno piše.

U spomenutom intervjuu Frankfurter Allgemeine Zeitungu, koji je sa Schmidtom vodio Michael Martens, Schmidt je najviše govorio o razlozima odlaska, odnosno o tvrdnjama da je funkciju napustio pod pritiskom predstavnika Sjedinjenih Američkih Država. Na Martensovo pitanje je li otišao s dužnosti zbog "američkog pištolja na čelu", Schmidt je odgovorio:

Teška srca

"Svi razgovori protekli su mirno i bez 'upotrebe oružja'. Bio sam spreman, u datim okolnostima, spriječiti da različiti stavovi prerastu u rizik za funkciju visokog predstavnika. Zato sam, nakon intenzivnih, ali i uspješnih razgovora, donio takvu odluku. (...) Nakon pet godina na dužnosti, što je drugi najduži mandat među visokim predstavnicima u Bosni, teška srca odlučio sam otići. Ali znam i da imamo probleme o kojima moramo govoriti. Tko misli da će problemi biti riješeni time što jedan čovjek ode, a drugi dođe, nije razumio probleme Bosne i Hercegovine."

Martens je u intervjuu sugerirao Schmidtu da su "Amerikanci na srebrnom pladnju donijeli Schmidtovu glavu Dodiku", što, da se ponovo referiram na filmska opća mjesta, neodoljivo podsjeća na scenu iz filma "Donesite mi glavu Alfreda Garcije" Sama Peckinpaha, na što je Schmidt izjavio: "Ja to tako ne vidim. Moja je odluka ovo što sada radim. Glava mi je na ramenima i tu će i ostati."

Martensovo pitanje i Schmidtov odgovor razotkrivaju trivijalne obrasce kojima je eutanizirana zapadnoeuropska javnost, prepune stereotipa, gdje se ne razgovara o načelima, već se, bježeći od istine, jedno kompleksno pitanje personalizira na "sukob" Dodika i Schmidta, koji su u cijeloj ovoj priči nevažni pijuni. Do čega je doveo takav političko-medijski "angažman" na najbolji način svjedoči američki "crveni karton" jednoj blijedoj i prevrtljivoj kolonijalnoj politici čija je personifikacija bio visoki predstavnik.

Postavlja se pitanje koji je glavni razlog Schmidtove iznuđene ostavke. Moje je mišljenje da je ovdje riječ o rusko-američkom pritisku na Europsku uniju, kojima je Bosna i Hercegovina važna isključivo kao neuralgična točka u srcu Europe, čime se slabi njezina geopolitička pozicija. Na djelu je, čini mi se, pretvaranje Europe u američku koloniju, gotovo na identičan način na koji je Bruxelles održavao pat-poziciju u Bosni i Hercegovini. Što se nas tiče, i jednih i drugih i trećih, ništa se bitno neće promijeniti: Sjaši Kurta da uzjaše Murta.