Turčenje: Kume, pusti da kesa gori

„Očito se sa ostankom EUFOR-a u BiH složio i Milorad Dodik, koji je ranije bio protiv toga. Vjerovatno je shvatio da je pametnije da to uradi. Ovo su sve bitke velikih igrača, oni tu varakaju jedni druge i ovo što smo do sada uspjeli vidjeti je samo prvi dio te igre. Vjerovatno postoje i dogovori koje još ne znamo, a koji će biti vidljivi u narednih 20 do mjesec dana. Teško je reći o kakvim je dogovorima riječ, ali oni sigurno postoje. Od početka imenovanja visokog predstavnika u BiH traje bitka velikih, stoga smatram da će cijeli period njegovog mandata biti obilježen time i da će biti ograničen njegov manevarski prostor. Nikada do sada nije bilo dobro kada su se velike sile bile oko nas i preko nas, ali smo zbog političara u BiH došli u tu situaciju“, izjavio je bivši član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, počasni predsjednik Partije demokratskog progresa i jedan od najkapacitiranijih političara kako u manjem, tako i u većem entitetu.

„Jedna od važnijih poruka turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana je da je spreman da lično doprinese smirivanju tenzija u BiH“, rekao je prije nešto manje od dva mjeseca predsjednik Narodne skupštine Republike Srbija – i, što je važnije, odani partner moćnog predsjednika Aleksandra Vučića – Ivica Dačić.

Ove je sedmice Bakir Izetbegović baš našao vremena da skokne do obližnje Turske i tamo porazgovara sa, naravno, predsjednikom te države - Recepom Tayyipom Erdoganom. Jesu li, zaista, pričali o „smirivanju tenzija u BiH“ ili važnosti agde za baklavu nije poznato.

Jedan šef države i jedan šef stranke u slobodnom padu su se montirali za stol, udaljili se od postavljenih i praznih tanjira, svaki ispred po jedne turske zastave i uslikali se. Sastanak se, kako se to već kaže jezikom fraza, nastavio iza zatvorenih vrata. Nakon što su otvorena, ni Erdogan ni Izetbegović nisu smatrali važnim informirati javnost(i) o temama kojima su se bavili.

Principijelnost je iz bosanskohercegovačke politike davno odstranjena, tamo negdje oko prvih izbora nakon Drugog svjetskog rata, ali niko, baš niko, nije imao i nema Izetbegovićev talenat da u rekordno kratkom vremenskom roku demonstrira epsku neprincipijelnost.

Uglavnom, u vrijeme dok je Dačić najavljivao Erdoganov dodatni angažman – malo prije ili kasnije, nevažno je – član Predsjedništva BiH iz Republike Srpske, Milorad Dodik, je predložio da on, Izetbegović i Čović započnu pregovore uz medijaciju hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića, te Aleksandra Vučića i Recepa Tayyipa Erdogana. Lider SDA je, je li tako, tako je, negativno odgovorio u roku odmah.

Isto je, nema tome puno, predložio i Milanović, odmah kazavši kako je jedini protivnik naduravanja tri na tri upravo Izetbegović. Isti onaj Izetbegović, dakle Bakir, koji se u međuvremenu umalo i nasamo susreo sa Aleksandrom Vučićem, pa pod pritiskom opozicije koja još uvijek vjeruje da postoji, odustao jer on, eto, poštuje institucije, izabrane predstavnike, bla, bla... A onda je otišao Erdoganu na kauč.

Zašto je i u kojoj funkciji otputovao, da ponovimo, nije poznato, ali jeste nešto drugo: Turska se, kao veliki prijatelj Bosne i Hercegovine, baš poput svog predsjednika, onog što mu je je stariji Izetbegović ostavio „Bosnu u amanet“, nije ni počešala otkako je Milorad Dodik krenuo u svoju posljednju ofanzivu poslije koje ili neće biti njega ili mira.

Zapravo, Turska se i u našoj muci pokazuje kao ozbiljna država, a takve ne poznaju vječite ljubavi i mržnje, već samo vječite interese. I ništa u tome, bez obzira na sve velike riječi koje Erdogan izgovara kada posjećuje BiH ili mobilizira vlastite birače, nije neobično. Problem, uostalom, nemaju Turci niti se peting za rat dešava kod njih. Sve to, i problem i peting, ima adresu ovdje, u BiH, a službena će Ankara reagirati kada osjeti potrebu i, naravno, vodeći računa samo i isključivo o sebi.

E, ako to Bakiru Izetbegoviću nije jasno, onda je zreo za izolaciju i terapiju, a ako jeste, onda mu upravo odgovara slabo dozirana turska zainteresiranost za bosanskohercegovački pakao. Za sve druge slabe zainteresiranosti se već pobrinuo.

Kada se posljednji puta dijelio postizborni plijen, čelnik SDA je svojoj stranci osigurao resor vanjskih poslova u Vijeću ministara, pa tamo, u ministasrvo za odnose sa svijetom, montirao Biseru Turković koja se pokazala izuzetno efikasnom u nabavljanju hurmi i, ali stvarno, razgovorima sa španskim šefovima diplomatije o problemima sa virusom covid-19.

Istina, i sa puno boljim kadrovskim odabirom mi bi ostali moneta za potkusurivanje velikih sila, ali bi, možda, bili nešto više od pukih posmatrača vlastite sudbine koji, parafrazirajući Ivanića, obavezno najebu dok se jači naduravaju.

Umjesto da razvija i poboljšava kontakte sa, prije svega, Washingtonom, pa Bruxellesom, Berlinom, Parizom i neizbježnom koliko i destruktivnom Moskvom, Izetbegović je Biseri Turković našao zanimaciju, pretvorivši u praksu onaj babin amanet.

Tako smo, dakle, stigli do prekrasne situacije u kojoj interese ovdašnjih Hrvata zastupa Hrvatska, Srba Srbija, dok se Bošnjacima, kao, bavi Erdogan čija Turska, o gle čuda, ima katastrofalne odnose i sa Amerikom i sa Evropskom unijom, ali su oni sa Kremljom potpuno suprotni.

Umjesto da svim silama pokušava privući pažnju i probuditi zainteresiranost onih zemalja kojima, barem, odgovara Bosna i Hercegovina u kojoj se ne puca, a ako se ponekad dogodi i kakav napredak – tim bolje, Izetbegović se potuca po Turskoj iz samo njemu znanih razloga, ali ne propušta priliku da jauče kada se Čović sastaje sa Andrejem Plenkovićem i Zoranom Milanovićem, a Dodik sa Vučićem.

Bakiru Izetbegoviću inače ne treba vjerovati, a posebno kada drvi o tome kako je on za cjelovitu, multi svakakvu BiH. Njemu ona, ta Bosna i Hercegovina, znači koliko i, recimo, komplet SNSD-u, jer idealna Bosna po mjeri samoproglašenog bošnjačkog lidera može imati kvadrata koliko i dvosoban stan. Samo pod jednim uslovom: da svu vlast imaju Familija i prateće osoblje.  

U ostvarenju tog cilja mu, istina, neće pomoći oni što ih Ivanić naziva velikim igračima, ali će mu jedan od takvih, Recep Tayyip Erdogan, objasniti šta treba da radi dok traju igre moći i kako da opravda to što će iz njih, istina ne jedini, opet izaći poražen. 

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.