Je li Mostar i dalje podijeljen grad?

Svako malo mi na um padne onaj vic, znate ga već, kad mališa dobije zadatak da opiše put od kuće do škole, pa kaže pred čitavim razredom kako je mirno i bezbrižno išao kroz park i tamo čuo kako nešto šuška iza žbunja, a kad se primaknuo i razmaknuo žbunje, ugledao kako se dvoje prče.

Čitav razred se na to uskomeša, jedni se smiju, drugi iznenađeno jedni druge pogledavaju otvorenih očiju, s rukama na otvorenim ustima, ne mogu vjerovati što su to upravo čuli. Uglavnom, momentalni kaos i kakofonija par desetaka dječjih glasova u učionici.

Učiteljica se na to zacrveni, pa ljutito reče kako se ne kaže prče, nego se kaže kako vode ljubav! Sram te bilo! Ispričaj se razredu. I hajde sad ponovo, ali bez bezobrazluka.

Pročitajte još

Kolika je stvarno cijena kvadrata?

A mališa će, uz potvrdno klimanje glavom, početi priču iznova – idem ja bezbrižno kroz park, prolazim pored nekog žbunja, kad tamo nešto šuška. Ja do žbunja, oprezno zavirih, kad tamo dvoje vode ljubav.
Tako je, tako je, reče učiteljica, tako se lijepo priča. I taman kad je pošla pogladiti ga po glavi, onako za nagradu, on će dalje:

A ja malo bolje zavirih, učiteljice, kad oni se prče!

Kraj. Lom.

Eto, taj vic mi baš često padne na pamet. Pogotovo ga volim ispričati kad me netko priupita – a je li, reci ti meni, je li jedinstveni Mostar još uvijek podijeljen?

A ja mu tada ispričam vic baš ovako, uz sitnu bezobraštinu sadržanu u starom hercegovačkom izrazu za vođenje ljubavi, kojeg je opasno u zadnje vrijeme počeo zamjenjivati mutant glagol seksati.

Kroz glavu mi tada prođe slika one djece, koja su, čuvši kolegu iz razreda kako beštima, pali po klupama od euforije. Ne zato jer nisu znali što riječ i sam čin opisan u priči znače, daleko od toga. Nego zato jer je netko iznenada i javno prekršio nepisani ugovor između starijih i mlađih, u kojem stari kao brane, i žive u smiješnoj iluziji da im to uspijeva, pritom vjerujući samo jer tako nalaže pozicija, a mladi se prave mutavi i žive u uvjerenju da stariji ne znaju da oni znaju.

I baš to, to je jedinstveni Mostar. Jedinstven u svojoj podjeli. Jedinstven u tome da, kao u ovom vicu, imaš one koji njeguju iluziju, više radi svijeta, nego radi sebe samih, a imaš i one koji se prave mutavi. I svi žele misliti da ovi drugi ne znaju da oni znaju. Zapravo, ne nužno ovi drugi, da ne bude zabune, važno je fintu odigrati zbog tamo nekog trećeg. Sudjelovati u opsjeni u kojoj neki mađioničari čuda čine, a iluzionisti rasturaju!

Je li, dakle, jedinstveni Mostar podijeljen grad? Oh, da, naravno! Podijeljen ne samo tragom sile, tragom boli i tragom razmicanja, tragom politike, tragom interesa, tragom navijačkih murala, nego podijeljen i navikama na život u davno novonastalim okolnostima, navikom da ti lijeva trne više od desne, navikom da ti lijevo zuji, a na desno sasvim pristojno čuješ.

Jedinstveno podijeljen. Čak i različitim iluzijama, koje se u putu srele nisu. Osim u vicu. Gdje, kad pogledaš, dvoje vodi ljubav. A kad malo bolje pogledaš, dvoje se prči.

Možeš gledati uživo, uporno, svaki dan pomalo. A nedostaje li ti vremena, imaš sažetak svako malo u gradskom vijeću. A za utjehu onima kojima se vic nije svidio, ipak smo daleko najmirniji podijeljeni grad na svijetu. I po tome, vjerujem, jedinstven.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.