Nije kriva 2020.!

To rade i vjernici, praktični i nepraktični, i agnostici i ateisti, to čine čak i oni za koje bih prvo rekao da su u vjerovanju u bilo što potpuno nezainteresirani. Moj FB zid zatrpan je psovkama, kletvama i ironičnim komentarima na odlazeću godinu, a i ja sam stavio jednu odličnu karikaturu iz prostog razloga da opišem svu tu psihozu.

Općeprihvaćena personifikacija pokojne 2020. godine mi je, zapravo, jako zanimljiva. Rekoh već, i vjernici i nevjernici udružiše se u zajedničkoj vjeri kako je kalendarskih tristo šezdeset i nešto dana ništa drugo nego krovna organizacija naših života koja je odlučila baš u tom periodu, od prvi prvog, pa sve do tri'es prvi dvanaestog, prostim rječnikom, jeba* nam mam***!

Toliko smo se nakukali jedni drugima u ovoj godini, i to smo radili intenzivno i često, da to nije normalno. I sve je išlo u pravcu upiranja negdje gore, iznad našeg dosega i sve uže spoznaje.

Rezultat?

Nije do nas, to se 2020. godina naljutila, pa nam sije strah, pandemiju, mržnju i šalje namjerno nevjerojatan slijed događaja, otima omiljene glumce, pjevače i poznanike!

Prokleta bila, ti dvijetisuće i dvadeseta! Kurvo! Prokletnice! (Gotovo da čujem standardne stihove očajanja iz narodnjaka!).

Davanje natprirodnih moći jednom tako bizarnom i posve ljudskom izumu kao što je mjerenje vremena krunski je dokaz kako je svijet skrenuo u nevjerojatan ćorsokak. Nisu to ni globalno zatopljenje i njegove posljedice, nije to ni zagađenje i zasićenost ugljičnim spojevima, nije to ni zatrpavanje plastikom i usputno glumljenje ekološke svijesti, nije to ni u međuvremenu stečena navika da se u komentarima isijava mržnjom, predrasudama i hejtom!

O, ne! To su samo usputni pratitelji folklornog društva koje broji sedam, osam milijardi jedinki, a koje su zajednički pronašle Pedra! Neka visi 2020.! Neka ode više ta prokleta godina koja nam je posijala pandemiju i sve što uz nju ide! Neka ide kurvetina kojoj smo se tako podali i povjerovali joj na zadnje Silvestrovo, a ona nam tako vratila!

Rekoh, i vjernici i nevjernici, gotovo svi ujedinjeni u mržnji prema godini na izmaku! Ne možeš pobjeći od povika - Odlazi, kučko! Gori u paklu! Podsjeti to malo na drevni sport – lov na vještice, zar ne?

Idi, odlazi, dabogda se nikad ne ponovila!

Naravno da se neće ponoviti, jer ljudski izum davanja crtica i brojki na tok vremena u potpunosti je učinio nemogućim povratak neke godine, ali u pitanju je tek kozmetika, ambalaža za lakše čovjekovo snalaženje u prostor – vremenu. Kalendar vjerojatno sputava čovjeka od kad je odlučio tako ukrotiti izmjenu dana i noći, starenje i godišnja doba koja se ciklično smjenjuju, jer kako drukčije objasniti mržnju prema zadnjih 365 dana i pretvaranje istih u oblik i nakane lude babe u šlafroku, koja jaše na metli i sije okolo jad i bijedu?

Zbilja, što očekivati od nas istih, koji smo već naviknuli vjerovati kako prelazak s 31. prosinca na 1. siječnja donosi besplatan restart, novi život kao na igrici, a ne tek puku smjenu noći i dana, kao i svaki put prije toga? Što očekivati od nas koji još nismo skužili da 1. siječnja ili januara, ako vam draže, služi samo onima koji hoće povećati cijenu cigareta i onima koji ih bezuspješno pokušavaju baciti?

Što očekivati od nas koji kalendaru dajemo super moći, pa vjerujemo kako s okretanjem lista i njegovim bacanjem u smeće imaju nestati sve naše muke i tegobe, a zauzvrat ima započeti jedan posve novi život?

Otkud ta stalna ljudska vjera da se u životu sve može na guzove, bez muke, jednostavnim potezom ruke udesno i uz zvuk cijepanja papira? Ili jednostavnim, prozaičnim i kurtoaznim pozdravom – Sretna ti Nova! Faktor sreće uvijek je utjeha za naivne, to smo valjda naučili. Za realan uspjeh i napredak ipak treba zasukati rukave i vježbati mozak.

Otkud nam to davanje simbolike Novoj godini?

Pa, iz istog izvora kao i vjera kako je 2020. pojava koja ima ljudske osobine i baš zato mrzi sve nas. I kako se ista može otjerati jedino udruženim zločinačkim pothvatom, zajedničkim isijavanjem mržnje prema istoj.

A zapravo će ona sama otići, po ljudskom kalendaru večeras nestaje. I to ne jer ona to hoće, jer smo mi to davno odredili. I nema nje, sve je to naša uobrazilja.

Otići će tako ova 2020., ali pravo pitanje je li ona što će doći nakon nje zapravo jedna te ista godina, samo preobučena u odijelo koje smo joj mi skrojili, vjerujući, kao u najjeftinijim bajkama o ljudskoj transformaciji, kako malo kvalitetnijeg i skupljeg štofa i par plastičnih zahvata mijenja žabu u princezu? Kako šminka ima skriti brutalan pogled u suštinu, kako samo jedna cifra na najmanje bitnom mjestu siromaška ima pretvoriti u milijardera.

Pitanje je, a odgovori će stići vrlo brzo. Pritom puko okretanje sata nema ništa s tim.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.