Klimatske promjene više nisu budućnost: Kako se mijenja život u Hercegovini?

Ranije počinje berba, kiše je sve manje, a ljetne vrućine sve duže traju. Ono što su hercegovački poljoprivrednici nekada smatrali izuzetno lošom sezonom danas postaje sve češći izazov. Klimatske promjene više nisu samo upozorenje znanstvenika, one se već odražavaju na prinose, kvalitet plodova, dostupnost vode, ali i na svakodnevni život ljudi u Hercegovini.

Hercegovina je oduvijek bila poznata po dugim i toplim ljetima, oskudnijim padavinama i specifičnim uvjetima života na kršu. Međutim, ono na šta su se generacije poljoprivrednika i stanovnika ovog područja navikavale više nije sasvim isto. Ljetne vrućine postaju izraženije, sušna razdoblja duže traju, a kiša, kada konačno padne, nerijetko dolazi u kratkim i intenzivnim epizodama.

Prema dostupnim podacima za 2026. godinu, ljeto u Mostaru obilježili su izražen nedostatak padavina i temperature znatno više od dugogodišnjeg prosjeka. Prema podacima Federalnog hidrometeorološkog zavoda, tokom ljeta u Mostaru zabilježeno je 60,3 % manje padavina u odnosu na prosjek referentnog perioda 1991–2020. Istovremeno, dnevne maksimalne temperature bile su u prosjeku više za 4,7 °C. Ovakvi podaci ukazuju na izraženost ljetnih klimatskih ekstrema i pokazuju koliko dugotrajna suša, praćena visokim temperaturama, može utjecati na poljoprivrednu proizvodnju, raspoloživost vode i prirodne resurse.

Berba više ne dolazi u isto vrijeme

Jedna od najvidljivijih promjena u hercegovačkoj poljoprivredi jeste pomjeranje vegetacijskih faza i termina berbe. Vinogradari su to već osjetili na vlastitim parcelama. Grožđe ranije dostiže zrelost, a berba se obavlja znatno ranije nego prije dvadesetak godina, u pojedinim slučajevima i gotovo mjesec i po. Više temperature i brže sazrijevanje grožđa utječu i na karakter vina. Usljed bržeg nakupljanja šećera može doći do povećanja udjela alkohola, dok se istovremeno mijenja odnos šećera i kiselina, što se odražava na ukupna svojstva i ravnotežu vina.

To za proizvođače znači da se više ne mogu oslanjati isključivo na kalendarske datume i iskustvo iz ranijih sezona. Potrebno je češće pratiti stanje plodova, obavljati mjerenja i odluke donositi prema stvarnoj zrelosti, a ne prema tome kada se berba tradicionalno obavljala.

Slična prilagođavanja potrebna su i u maslinarstvu, voćarstvu i povrtlarstvu. Kod povrća visoke temperature mogu utjecati na cvjetanje, oplodnju i zametanje plodova, dok kod voćaka dugotrajni nedostatak vode može rezultirati sitnijim plodovima, pucanjem i slabijim kvalitetom uroda.

Nije dovoljno samo imati sistem za navodnjavanje

Jedan od najvećih izazova za poljoprivrednike u Hercegovini jeste kako osigurati dovoljno vode tokom najkritičnijih faza razvoja biljaka. Međutim, postavljanje sistema za navodnjavanje nije samo po sebi garancija uspješne proizvodnje. Važno je znati koliko vode biljci zaista treba, kada je treba osigurati i koliko je zemljište može zadržati.

U praksi se često događa da proizvođači navodnjavanje prilagođavaju temperaturi i vlastitom iskustvu, bez redovnog praćenja vlažnosti zemljišta. Takav pristup može dovesti do nepotrebne potrošnje vode, ali i do situacije u kojoj biljka ne dobiva dovoljno vlage upravo onda kada joj je najpotrebnija. Korisno je pratiti stanje zemljišta u zoni korijena, a ne procjenjivati potrebu za vodom samo prema njegovoj površini. Mjerenje vlažnosti tla može pomoći u određivanju termina navodnjavanja.

Još jedna mjera kojoj se posvećuje sve više pažnje jeste održavanje pokrovnog sloja zemljišta. Na odgovarajućim parcelama travni pokrov ili pokrovni usjevi mogu smanjiti eroziju, zaštititi površinu od direktnog zagrijavanja i pomoći u očuvanju vlage. Ipak, njihov izbor i vrijeme uklanjanja treba prilagoditi kulturi i raspoloživosti vode, jer konkurencija za vlagu u izrazito sušnim uslovima može biti dodatni problem.

Za proizvođače je važno i da nakon svake sezone zabilježe koje su kulture i sorte bolje podnijele visoke temperature, gdje su se pojavila oštećenja i kakvi su bili prinosi. Takvi podaci mogu biti korisniji od oslanjanja na opće preporuke koje ne uzimaju u obzir razlike između pojedinih parcela.

Kada kiša više nije olakšanje kakvo očekujemo

Klimatske promjene ne znače samo manje padavina. Problem predstavlja i njihov raspored. Nakon dužeg sušnog perioda mogu uslijediti intenzivne padavine u kratkom vremenu, koje zemljište ne može dovoljno brzo upiti. Na hercegovačkom kršu posljedice takvih oborina posebno su vidljive na terenima s nagibom. Voda se brzo slijeva, odnosi površinski sloj zemljišta i može oštetiti poljoprivredne parcele, puteve i infrastrukturu. U vinogradima i voćnjacima na kosinama zato je važno razmišljati o načinu obrade zemljišta, očuvanju vegetacijskog pokrova i sprečavanju erozije.

To je jedan od razloga zbog kojih se proizvođačima preporučuje da ne ostavljaju zemljište nepotrebno ogoljeno. Na parcelama gdje je to agronomski opravdano, odgovarajući pokrov može pomoći u smanjenju površinskog otjecanja i gubitka plodnog sloja. Drugim riječima, nije dovoljno pripremiti parcelu za sušu. Potrebno ju je pripremiti i za mogućnost da nakon dugog perioda bez kiše u kratkom vremenu primi veliku količinu vode.

Gradovi postaju sve teži za život tokom ljeta

Posljedice klimatskih promjena ne osjećaju samo poljoprivrednici. Stanovnici Mostara, Čapljine, Ljubuškog i drugih hercegovačkih gradova tokom ljeta sve se češće suočavaju s dugotrajnim periodima visokih temperatura. Betonske i asfaltirane površine tokom dana upijaju toplotu, a zatim je otpuštaju i nakon zalaska sunca. U ulicama s malo drveća, bez zelenih površina i prirodnog hlada, boravak na otvorenom postaje znatno neugodniji.

Zato gradsko zelenilo nije samo pitanje izgleda i uređenja javnih površina. Drveće, parkovi i zelene površine imaju važnu ulogu u ublažavanju lokalnih temperaturnih ekstrema. Posebno su vrijedna odrasla stabla s razvijenim krošnjama, jer njihova funkcija ne može biti odmah nadoknađena sadnjom nekoliko mladih sadnica.

Posljedice se osjećaju i u svakodnevnom životu

Dugotrajni toplotni periodi utječu i na zdravlje stanovništva. Posebno su osjetljivi stariji ljudi, djeca, kronični bolesnici i osobe koje rade na otvorenom. Poljoprivrednici, građevinski radnici i drugi koji veći dio radnog vremena provode na suncu izloženi su dodatnom opterećenju.

Tijkom izrazito toplih dana preporučuje se prilagoditi raspored fizičkih poslova, izbjegavati najtopliji dio dana kada je to moguće, praviti pauze u hladu i redovno unositi tečnost. Važno je pratiti i upozorenja nadležnih meteoroloških i zdravstvenih službi, posebno tijkom toplotnih valova.

Klimatske promjene utječu i na potrošnju energije. Duže korištenje klima-uređaja povećava potrebe za električnom energijom, dok istovremeno raste potreba za vodom u domaćinstvima, turizmu i poljoprivredi. Sve to dodatno opterećuje infrastrukturu upravo u periodu kada su potrebe najveće.

Prilagođavanje više nije stvar izbora

Klimatske promjene ne mogu se zaustaviti lokalnim mjerama, ali se njihove posljedice mogu ublažiti boljim planiranjem. U poljoprivredi to znači pažljiviji izbor sorti, praćenje stanja zemljišta, racionalnije navodnjavanje i prilagođavanje rokova proizvodnje. U gradovima to podrazumijeva više funkcionalnog zelenila, očuvanje postojećih stabala i bolje planiranje javnih prostora.

Važnu ulogu imaju i lokalne zajednice. Potrebno je unaprijediti sisteme za prikupljanje i korištenje kišnice gdje je to moguće, održavati postojeću vodnu infrastrukturu, zaštititi izvorišta i planirati razvoj naselja uzimajući u obzir sve izraženije klimatske rizike.

Za poljoprivrednike je posebno važno da odluke o novim nasadima ne donose samo na osnovu trenutne tržišne potražnje. Voćka ili vinograd ostaju u proizvodnji godinama, pa izbor sorte, položaja i mogućnosti navodnjavanja treba posmatrati i kroz uslove koji se mogu očekivati u narednim decenijama.

Hercegovina se mora prilagođavati onome što već dolazi

Klimatske promjene nisu problem koji pripada samo budućim generacijama. One već mijenjaju način na koji se proizvodi hrana, planira berba, uređuju gradovi i koristi voda. I dok se pojedini proizvođači prilagođavaju iz godine u godinu, dugoročna rješenja zahtijevaju saradnju poljoprivrede, struke, lokalnih zajednica i nadležnih institucija.

Hercegovina je oduvijek znala živjeti s vrućinom i oskudnijim padavinama. Međutim, iskustvo iz prošlosti više nije dovoljno ako se uslovi mijenjaju brže nego što se proizvodnja i infrastruktura mogu prilagoditi.

Pitanje zato više nije hoće li klimatske promjene utjecati na život u Hercegovini. One su već tu. Pitanje je koliko ćemo brzo promijeniti način na koji planiramo proizvodnju, čuvamo prirodne resurse i uređujemo prostor u kojem živimo.