Kad voda postane problem: Kako zagađenje i klimatske promjene mijenjaju poljoprivredu u Hercegovini?

Hercegovina je oduvijek živjela s manjkom vode. Međutim, ono što je nekada bio problem nekoliko ljetnih mjeseci danas postaje izazov gotovo cijele proizvodne sezone.

Poljoprivrednici se sve češće pitaju čime će navodnjavati i hoće li voda koju koriste dugoročno štetiti njihovim nasadima.

Posljednjih godina proizvođači od Čapljine i Ljubuškog do Mostarskog blata i Brotnja sve češće primjećuju isti obrazac – bunari imaju manju izdašnost, navodnjavanje traje dulje, a pojedine kulture sve teže podnose ljetne ekstreme. Problem više nije samo količina vode nego i njezina kvaliteta.

Bunarska voda nije uvijek ista

Mnogi hercegovački proizvođači navodnjavaju iz vlastitih bunara, pretpostavljajući da je voda jednaka iz godine u godinu. U praksi to često nije slučaj.

Dugotrajne suše, smanjeno obnavljanje podzemnih voda i intenzivnije crpljenje mogu promijeniti njezin kemijski sastav. Povećana električna provodljivost, više otopljenih soli ili promjena pH vrijednosti možda neće biti vidljivi golim okom, ali biljke ih vrlo brzo osjete.

Najosjetljivije su povrtlarske kulture poput salate, paprike, krastavca i jagode, dok se posljedice kod višegodišnjih nasada često primijete tek nakon nekoliko sezona.

Soli u vodi – tihi problem hercegovačkih proizvođača

Jedan od problema koji stručnjaci sve češće bilježe jest povećan sadržaj otopljenih soli u vodi za navodnjavanje. Kada takva voda godinama dospijeva na isto zemljište, soli se postupno nakupljaju u zoni korijena.

Biljka tada sve teže usvaja vodu i hranjiva, iako je tlo naizgled dovoljno vlažno. Proizvođači često reagiraju dodavanjem više vode ili više gnojiva, a pravi uzrok ostane neprepoznat.

Prvi znakovi mogu biti slabiji porast biljaka, sušenje rubova listova, sitniji plodovi i pad prinosa bez vidljivog razloga.

Hercegovina se posljednjih godina suočava s još jednim paradoksom. Nakon višemjesečne suše često dolaze kratkotrajne, ali vrlo intenzivne oborine.

Takva kiša ne natapa tlo dovoljno duboko. Umjesto toga odnosi najplodniji površinski sloj, ispire hranjiva i stvara uvjete za eroziju, osobito na vinogradima i voćnjacima smještenim na nagibu.

Sve više proizvođača zato između redova ostavlja travni pokrov ili sije pokrovne usjeve koji čuvaju tlo od ispiranja i zadržavaju vlagu tijekom ljeta.

Analiza vode

Analiza tla posljednjih je godina postala sve češća praksa među ozbiljnim proizvođačima. Međutim, analiza vode za navodnjavanje još uvijek se provodi znatno rjeđe.

A upravo ona može otkriti probleme koji se ne vide tijekom redovitog obilaska nasada. Električna provodljivost, pH vrijednost, sadržaj klorida, natrija ili željeza mogu značajno utjecati na rast biljaka, učinkovitost gnojidbe, pa čak i na rad sustava za navodnjavanje.

U praksi nije rijetkost da se kapaljke začepljuju zbog povećanog sadržaja željeza ili mangana u vodi, što dovodi do neujednačenog zalijevanja i dodatnih troškova održavanja.

Voda više nije neiscrpan resurs

U Hercegovini se dugo smatralo da će bunar uvijek dati dovoljno vode. Danas je jasno da to više nije pravilo.

Navodnjavanje postaje jedno od najvažnijih pitanja budućnosti poljoprivrede, ali neće biti dovoljno osigurati samo dovoljne količine. Sve će važnije biti znati kakvu vodu koristimo i kako ona dugoročno djeluje na tlo.

Poljoprivrednici koji redovito kontroliraju kvalitetu vode, prate stanje tla i prilagođavaju navodnjavanje stvarnim potrebama biljke imat će veliku prednost u odnosu na one koji se i dalje oslanjaju isključivo na iskustvo.

Jer u Hercegovini budućnost poljoprivrede neće ovisiti samo o tome hoće li biti vode, nego i o tome hoće li ona biti dovoljno kvalitetna da iz godine u godinu sačuva ono najvrjednije – plodno tlo i stabilan prinos.