Grad bez hlada: Koliko Mostar košta gubitak odraslog stabla
U Mostaru ljeti nije teško pronaći mjesto bez zelenila. Teže je pronaći ono pod kojim se može stati i osjetiti razliku. Asfalt, beton i parkirani automobili zauzimaju prostor, dok se krošnje koje su nekada pravile prirodne tunele hlada prorjeđuju. Problem nije samo estetski, u gradu u kojem temperature prelaze 40 stupnjeva, stablo postaje dio infrastrukture.
Prošećete li Mostarom u srpnju ili kolovozu, brzo se nauči jedna gradska vještina: tražiti hlad. Ne hlad bilo kakve zgrade, nego onaj pravi – hlad krošnje pod kojim temperatura djeluje podnošljivije, gdje se može pričekati autobus, proći s djetetom ili jednostavno zastati bez osjećaja da stojite usred užarenog asfalta.
Na jednoj ulici nekoliko desetljeća stara stabla još uvijek prave drvored. Nekoliko stotina metara dalje – beton, asfalt i pokoja mlada sadnica koja tek treba postati stablo.
Upravo tu treba početi priča o zelenim površinama. Ne pitanjem koliko smo stabala posadili, nego pitanjem koliko smo hlada dobili.
Sadnica nije hlad
Ovo je možda najvažnija stvar koju često zaboravljamo. Kada se ukloni veliko stablo, njegovo mjesto može se popuniti novom sadnicom. Ali nova sadnica ne može preko noći zamijeniti krošnju stabla koje je raslo desetljećima. Za hlad je potrebna krošnja. Za krošnju je potrebno vrijeme. Zato grad koji izgubi veliko stablo ne može problem riješiti samo tako što će na isto mjesto posaditi malo.
U Mostaru se već godinama govori o potrebi povećanja broja stabala. Prema nekim podacima grad je imao oko 6.800 stabala u drvoredima, odnosno oko 28.000 stabala kada se uključe i dvorišta, što je znatno ispod ranije spominjanih potreba za urbano zelenilo.
To nije samo pitanje brojanja stabala. Važna je njihova veličina, raspored, stanje stabla i mogućnost da prežive uvjete u kojima ih sadimo.
Nije svako mjesto za svako stablo
Ako želite posaditi stablo u vrtu, relativno lako je razmišljati o tome gdje će ono rasti. U gradu je priča potpuno drugačija. Ispod nogostupa mogu biti instalacije. Iznad ulice prolaze kablovi. Uz prometnicu treba ostaviti prostor za automobile i pješake. Korijen mora imati dovoljno prostora, a krošnja ne smije ugrožavati promet ili objekte.
Zato urbano zelenilo nije samo pitanje: "Zašto ovdje ne posade stablo?" Pitanje je i: "Ima li ovo stablo ovdje dovoljno prostora da za deset ili dvadeset godina bude zdravo i veliko?"
Ako nema, sadnja može postati samo kratkoročno rješenje. Upravo zato stručnjaci sve više govore o planiranju zelenila, a ne samo o pojedinačnoj sadnji.
Mostar već ima svoj odgovor: tamo gdje je zeleno, razlika se osjeti
Ono što je posebno zanimljivo kod Mostara jest da ne moramo zamišljati kako bi izgledao grad s više zelenila. Možemo pogledati postojeće drvorede. Na mjestima gdje su krošnje povezane, pješak ne prolazi direktno iz jednog užarenog betonskog prostora u drugi. Dobiva kontinuitet hlada.
Na mjestima gdje stabala nema, svaki korak odvija se na suncu. I to nije samo subjektivni osjećaj. Zelenilo nije ukras koji se dodaje gradu kada za njega ostane mjesta. Ono mijenja mikroklimu prostora.
Zašto se neke mlade sadnice ne dočekaju odraslog stabla?
Tu dolazimo do problema koji je puno manje atraktivan od same sadnje, ali možda važniji. Održavanje. Mlada sadnica u Mostaru mora preživjeti vruće ljeto, nedostatak oborina, zagrijavanje tla, promet, moguće mehaničko oštećenje i konkurenciju drugih površina. Bez dovoljno vode i odgovarajuće njege, dio sadnica jednostavno neće dočekati fazu u kojoj bi trebale početi ozbiljno doprinositi hladu.
Upravo je to razlog zbog kojeg nije dovoljno samo saditi novo zelenilo, jednako je važno održavanja postojećih zelenih površina u uvjetima sve izraženijih sušnih razdoblja i visokih temperatura. To je zapravo jednostavna računica: stablo koje preživi i naraste vrijedi puno više od deset posađenih sadnica koje se osuše.
Najskuplje je izgubiti odraslo stablo
Odraslo stablo nije samo deblo i lišće. To je desetljećima stvarana krošnja, korijenski sustav i mikroprostor koji je već prilagođen toj lokaciji. Kada se takvo stablo ukloni, ne gubi se samo jedna biljka. Gubi se hlad koji je postojao odmah. A novi hlad neće doći sljedeće godine.
Zato bi kod svakog uklanjanja stabla jedno od prvih pitanja trebalo biti: može li se stablo sačuvati?
Ako ne može zbog sigurnosti, bolesti ili ozbiljnog oštećenja, sljedeće pitanje trebalo bi biti: što ćemo posaditi na njegovo mjesto i kako ćemo osigurati da nova sadnja uspije? To je puno ozbiljniji pristup od jednostavnog uklanjanja stabla bez plana za obnovu.
A gdje je prostor za zelenilo?
To je pitanje koje postaje sve teže u gradovima. Parking treba prostor. Nogostup treba prostor. Prometnica treba prostor. Zgrade također. Ali ako se sve raspoložive površine riješe asfaltom i betonom, grad na kraju dobiva ono što Mostar ljeti vrlo dobro poznaje – površine koje se tijekom dana snažno zagrijavaju i dugo zadržavaju toplinu.
Rješenje nije uvijek veliko novo parkovsko područje. Ponekad je potrebno pogledati ulicu po ulicu. Gdje nedostaje drvored? Gdje ljudi čekaju autobus bez hlada? Gdje je nogostup potpuno izložen suncu? Gdje se nalazi dječje igralište bez ijednog većeg stabla? Gdje bi jedno dobro odabrano stablo za desetak godina napravilo razliku?
To su pitanja od kojih bi mogao početi pravi plan ozelenjavanja grada.
Mostar ne može čekati da novo zelenilo odraste
Najveća greška bila bi misliti da je problem moguće riješiti jednom velikom akcijom sadnje. Nije. Drveće raste sporo, a grad se mijenja brzo. Zato bi odluke koje se donose danas trebale gledati najmanje nekoliko desetljeća unaprijed.
Gdje će biti hlad? Gdje će biti prostor za korijen? Gdje će ljudi hodati? Gdje će djeca igrati? Gdje će stariji čekati autobus? I što će se dogoditi s tim prostorom kada sljedeće ljeto ponovno temperature prijeđu 40 stupnjeva?
To nisu pitanja samo za arhitekte, agronome i komunalne službe. To su pitanja za svakoga tko živi u gradu.
Grad bez hlada nije samo manje lijep grad
Možda ćemo tek za nekoliko godina shvatiti koliko je vrijedilo sačuvati jedno veliko stablo. Jer kada se danas ukloni krošnja koja je stvarala hlad desetljećima, njezin gubitak ne može se nadoknaditi sadnicom visokom dva metra.
Potrebne su godine. A Mostar nema višak godina za čekanje. Satelitske analize već pokazuju ono što građani tijekom ljeta osjećaju na vlastitoj koži: izgrađene površine i ogoljeni prostori zagrijavaju se više, dok vegetacija i voda hlade prostor.
Zato pitanje budućnosti Mostara nije samo koliko ćemo još izgraditi. Treba pitati i: Koliko ćemo hlada ostaviti? Jer grad se može izgraditi za nekoliko godina. Ali za hlad koji izgubi jedno odraslo stablo ponekad trebaju desetljeća.
A kada sljedećeg ljeta ponovno krenemo tražiti hlad po mostarskim ulicama, možda ćemo shvatiti da ono što nam danas izgleda kao "obično stablo" zapravo predstavlja jedan od najvrjednijih komada gradske infrastrukture.
Pridružite se WhatsApp kanalu Bljesak.info i među prvima saznajte najvažnije vijesti iz Mostara, Hercegovine, BiH i svijeta. Na kanalu donosimo kratke, izravne informacije i sadržaj koji ne mora uvijek čekati objavu na portalu. Kanal možete napustiti u svakom trenutku.
