Temperature rastu i do 50°C, a Mostar gubi hlad: "Nije dovoljno samo saditi novo zelenilo"
"Potrebno je posvetiti više pažnje održavanju postojećih zelenih površina. To je posebno važno u Mostaru, gdje sve češće imamo izražene temperaturne ekstreme, dugotrajne sušne periode i visoke ljetne temperature", kazao je za Bljesak.info Bojan Spasojević, magistar agronomije, dendrolog i viši stručni suradnik za zelene površine u Gradu Mostaru.
Zelene zone
Spasojević godinama unazad upozorava na nedostatak zelenila u Mostaru, a kako je naveo, stanje se nije značajnije promijenilo. Dok se grad širi i betonirane površine zauzimaju sve više prostora, Mostar istodobno gubi stabla koja mu tijekom sve toplijih ljeta daju prijeko potreban hlad.
"Gledajući ukupno stanje zelenila u gradu, parkova, skverova, parternog zelenila, zelenih razdjelnica, rondela, drvoreda i drugih elemenata, ne možemo govoriti o značajnijem poboljšanju. Postoji nekoliko pozitivnih primjera, uglavnom kroz zasnivanje novih drvoreda i sporadične sadnje na postojećim zelenim površinama, ali to nije dovoljno da bi se trend promijenio", kazao je za Bljesak.info.
Problem, međutim, nije samo u postojećem zelenilu. Mostar gubi i prostor na kojem bi se ono u budućnosti moglo razvijati.
"Problem je i u tome što se kontinuirano smanjuje broj potencijalnih gradskih površina na kojima bi se u budućnosti mogle formirati nove zelene zone. To je, između ostalog, posljedica intenzivne urbanizacije i potrebe za kvalitetnijim dugoročnim planiranjem prostora, u kojem bi zelenilo trebalo biti ravnopravan dio urbane infrastrukture, a ne nešto što se rješava tek nakon izgradnje", pojasnio je.
Jednako važnim smatra i održavanje postojećih zelenih površina.
"Istovremeno, potrebno je posvetiti više pažnje održavanju postojećih zelenih površina. To je posebno važno u Mostaru, gdje sve češće imamo izražene temperaturne ekstreme, dugotrajne sušne periode i visoke ljetne temperature. U takvim uvjetima biljkama je potrebna intenzivnija i stručnija njega kako bi se očuvala njihova vitalnost. Dakle, nije dovoljno samo saditi novo zelenilo – jednako je važno sačuvati i kvalitetno održavati ono koje već imamo", istaknuo je.
Razlika i do 12 °C
Nedostatak zelenila ne znači samo manje hlada u mostarskim ulicama, već izravno pridonosi njihovu zagrijavanju i stvaranju sve izraženijih urbanih toplinskih otoka.
"Izravna posljedica nedostatka i smanjenja zelenih površina jeste izraženiji efekt urbanih toplinskih otoka. Urbani toplinski otok je pojava u kojoj su gradska područja značajno toplija od okolnih ruralnih ili prirodnih zona, zbog koncentracije betona, asfalta i drugih materijala koji zadržavaju i akumuliraju toplinu (upotreba građevinskih materijala sa smanjenom mogućnošću refleksije), uz istovremeni nedostatak vegetacije koja bi tu toplinu ublažila. Na to, naravno, utječu i drugi faktori npr. povećanje betoniranih i asfaltiranih površina, tamni krovovi i fasade, veći broj vozila i klima-uređaja, ali posebno važnu ulogu ima nedostatak stabala koja svojim krošnjama stvaraju hlad i snižavaju temperaturu prostora", rekao je Spasojević.
Satelitske snimke Mostara otkrivaju koliko velika može biti razlika između prostora pod zelenilom i onih kojima dominiraju beton i asfalt.
"Analize termičkih satelitskih snimaka Mostara, dostupnih kroz misije Landsat 8 i 9 (trenutačno dostupni satelitski izvori), pokazuju da temperaturna razlika između prostora pod zelenim pokrovom i gusto izgrađenih površina može biti vrlo izražena, u pojedinim slučajevima i 7 do 12 °C. Najzagrijanija su područja s velikom koncentracijom stambenih objekata, parkinga i drugih nepropusnih površina, gdje gotovo da nema zelenih ili vodenih elemenata", pojasnio je.
Spasojević ističe da se razlika između zagrijanih i ugodnijih dijelova Mostara posebno jasno vidi na konkretnim gradskim lokacijama.
"U Mostaru se kao takve zone mogu izdvojiti dijelovi Centra 2 i Centra 3, centralna zona uz Bulevar, veće asfaltirane parking površine, kao i pojedini dijelovi Starog Grada i Brankovca. Suprotno tome, najugodnije mikroklimatske uvjete uglavnom imaju područja uz rijeke i zone pod razvijenom mješovitom vegetacijom. Zato je u Mostaru posebno važno promatrati stabla ne samo kao estetski element grada, već kao važnu urbanu infrastrukturu koja direktno utječe na temperaturu i kvalitetu života stanovnika", istaknuo je.
Godine čekanja
Spasojević je pojasnio kako su potrebne godine da novoposađeno stablo stvori hlad.
"Ovisno o vrsti stabla, uvjetima sadnje i kvaliteti njege, potrebno je u prosjeku 5 do 15 godina da novoposađeno stablo razvije dovoljno razgranatu krošnju koja može stvarati hlad koji građani zaista osjete. Zato kod urbanog zelenila moramo razmišljati dugoročno stablo nije investicija koja daje puni učinak odmah nakon sadnje”, kazao je.
Dobar primjer za to, naveo je Spasojević, su košćele posađene 2012. godine na parkingu u blizini tržnice. Tek danas, otprilike 14 godina nakon sadnje, njihove su krošnje dovoljno razvijene da mogu pružiti značajniju hladovinu.
Ovaj primjer, ističe, pokazuje koliko je važno stabla ne samo posaditi, nego ih nakon sadnje i pravilno njegovati i održavati kako bi što prije razvila svoju punu funkciju.
Zato svako stablo koje danas posadimo, smatra Spasojević, treba promatrati kao ulaganje u mikroklimu Mostara i kvalitetu života budućih generacija.
Vrućina ima svoju cijenu
Sve topliji grad znači i veću potrebu za hlađenjem, a time i veću potrošnju električne energije, istaknuo je Spasojević.
"Sasvim je jasno da veće temperature u urbanom prostoru povećavaju potrebu za hlađenjem, a time i potrošnju električne energije. Svjedoci smo klimatskih ekstrema kojima smo posljednjih godina sve više izloženi i koje osjećamo u svakodnevnom životu. Ako tome dodamo kontinuirano širenje izgrađenih i asfaltiranih površina te smanjenje vegetacije, možemo očekivati da će potreba za klima-uređajima i njihovim korištenjem nastaviti rasti", upozorio je.
Spasojević je istaknuo kako stabla ne bi trebalo promatrati samo kroz trošak sadnje i održavanja. Zdravo i pravilno pozicionirano stablo predstavlja prirodni sustav hlađenja grada, stvara hlad, smanjuje zagrijavanje površina i može ublažiti lokalne temperaturne ekstreme.
Upravo zbog toga, ulaganje u gradsko zelenilo trebalo bi promatrati i kao ulaganje u energetsku učinkovitost te prilagodbu Mostara sve izraženijim klimatskim promjenama.
Mostar mora znati gdje saditi
Kada je riječ o sadnji novih stabala, Spasojević smatra da nije dovoljno samo pokazati prstom na najtoplije dijelove grada, najprije treba provjeriti postoji li ondje prostor za kvalitetno i dugoročno zelenilo.
"Već smo spomenuli neke od kritičnijih lokacija u Mostaru, ali kod ovog pitanja treba imati na umu jednu važnu činjenicu, nije dovoljno samo odrediti gdje bi stabla trebalo saditi, potrebno je vidjeti postoji li na tim lokacijama uopće dovoljno prostora za kvalitetno i dugoročno održivo zelenilo", pojasnio je.
Spasojević je upozorio da problem urbanih toplinskih otoka u Mostaru iz godine u godinu postaje sve izraženiji. Istaknuo je kako već postoje javno dostupne studije koje se bave upravo ovim fenomenom na području Mostara, a njihovi rezultati mogu poslužiti kao važna osnova za određivanje prioriteta i planiranje konkretnih mjera u gradu.
Naglasio je kako rješenje nije u nekoliko pojedinačnih sadnji, već u sustavnom pristupu kojim bi se zelenilo planiralo, sadilo i održavalo dugoročno.
"Umjesto izdvajanja samo pet lokacija govorio bih o potrebi sustavnog pristupa. To podrazumijeva formiranje dodatnih izvora tehničke vode u gradskim zonama s većim zelenim površinama, pri čemu je važno osigurati i prateću infrastrukturu, prije svega vodonatapne sustave koji bi omogućili efikasno i kontinuirano zalijevanje i održavanje zelenila. Uz to, potrebno je birati otpornije i klimatski prilagođene biljne vrste, stručno osposobiti osoblje za njegu i arborističke zahvate, te unaprijediti plansko i zakonsko reguliranje zelenila prilikom izgradnje novih objekata", pojasnio je.
Ako bi ipak morao izdvojiti prioritet, Spasojević bi prednost dao najtoplijim gradskim zonama u kojima živi velik broj ljudi, a dominiraju asfalt i beton. Upravo bi na takvim mjestima nova, kvalitetno posađena stabla mogla imati najveći učinak na mikroklimu i svakodnevnu kvalitetu života građana.
Mostarske površine pretvaraju se u užarene ploče
Istaknuo je kako je analiza satelitskih snimaka Landsat za razdoblje od 2021. do 2025. godine potvrdila ranija upozorenja o urbanim toplinskim otocima u gradu.
"Napravljena je detaljna analiza urbanih toplinskih otoka na području Mostara korištenjem satelitskih snimaka Landsat za ljetno razdoblje od 2021. do 2025. godine. Analizirane su površinske temperature, kao i njihova povezanost s vegetacijom, vodenim površinama i izgrađenim urbanim strukturama", pojasnio je.
Dodao je kako se na nekim područjima temperature na površinama na suncu penju preko 50 °C što mostarske ulice pretvara u prave užarene ploče.
"Rezultati su prilično jasni, najviše temperature bilježe se na izgrađenim površinama gdje dominiraju asfalt, beton i drugi nepropusni materijali, dok vegetacija i vodene površine imaju izražen rashlađujući učinak. Posebno je važno naglasiti da se u najtoplijim ljetnim danima temperature površinskog sloja tla na pojedinim lokacijama penju i značajno preko 50 °C, što jasno ukazuje na intenzitet zagrijavanja urbanih površina", istaknuo je.
Nova istraživanja, istaknuo je Spasojević, potvrdila su ranije rezultate i pokazala da se raspored najtoplijih dijelova Mostara posljednjih godina nije značajnije mijenjao. To je, prema njegovim riječima, pokazalo da problem urbanih toplinskih otoka nije bio prolazna pojava, već dugoročan problem koji je trebalo uzeti u obzir pri planiranju budućeg razvoja grada.
Ipak, naglasio je da satelitske snimke nisu mjerile temperaturu zraka koju su građani izravno osjećali, već temperaturu površine. Unatoč tome, takvi su podaci predstavljali vrijedan pokazatelj zagrijavanja urbanih površina te su mogli poslužiti kao podloga za određivanje novih zelenih zona i prioriteta za sadnju stabala.
Toplinski otoci nisu zaobišli Mostar
Prema Spasojevićevim riječima, posljedice urbanih toplinskih otoka nisu bile ograničene na nekoliko dijelova Mostara, već su se u različitom intenzitetu osjećale gotovo u cijelom gradu.
"Mislim da ovo pitanje treba promatrati malo šire. U Mostaru danas praktično nema dijela grada koji u određenoj mjeri ne osjeća posljedice urbanih toplinskih otoka, razlika je samo u njihovom intenzitetu. Već smo spominjali područja s izrazito visokim površinskim temperaturama, ali novija istraživanja dodatno potvrđuju da su najugroženije zone upravo one u kojima dominiraju izgrađene, asfaltirane i druge nepropusne površine, dok vegetacija i voda imaju vrlo izražen rashlađujući učinak", pojasnio je.
Spasojević je naglasio da rješenje problema urbanih toplinskih otoka nije samo u sadnji novih stabala, već zahtijeva cjelovit pristup.
Kako je objasnio, to podrazumijeva očuvanje postojećih i formiranje novih parkova, drvoreda i drugih zelenih površina, odnosno razvoj zelene infrastrukture. Važnu ulogu ima i plava infrastruktura, koja uključuje rijeke, vodene površine i sustave upravljanja vodom, budući da i oni imaju značajan rashlađujući učinak.
Istaknuo je da uz zelenu i plavu infrastrukturu važnu ulogu ima i način na koji se grad projektira i gradi.
"Treći element je građevinska infrastruktura, način na koji projektiramo objekte, krovove, fasade, javne površine, parkinge i prometnice. Tu se otvara prostor za korištenje svjetlijih i reflektirajućih materijala, zelenih krovova i fasada, propusnih površina te boljeg projektiranja prostora između objekata", kazao je.
Spasojević je naglasio kako je stablo važan dio rješenja, ali samo po sebi nije dovoljno. Prema njegovim riječima, Mostaru je potreban sustav u kojem bi se zelena i plava infrastruktura planirale s načinom gradnje i uređenja prostora.
Takav bi pristup, istaknuo je, dugoročno mogao smanjiti intenzitet urbanih toplinskih otoka i pomoći Mostaru da se bolje prilagodi sve izraženijim klimatskim ekstremima.
Kad beton zauzme prostor, zelenilo se teško vraća
Spasojević je upozorio da se posljedice betonizacije mogu naknadno ublažiti, ali da je povratak zelenila u već izgrađene dijelove grada puno teži, skuplji i zahtjevniji.
"Betonizacija se u određenoj mjeri može naknadno ublažiti, ali što više izgubimo prostor za klasične zelene površine, to rješenja postaju složenija, skuplja i zahtjevnija za održavanje. Zato je mnogo racionalnije zelenu infrastrukturu planirati nego naknadno pokušavati ispravljati posljedice lošeg prostornog planiranja", istaknuo je.
Objasnio je da se u potpuno izgrađenim dijelovima grada, gdje više nema dovoljno prostora za sadnju stabala i stvaranje kvalitetnih zelenih površina, moraju tražiti druga rješenja.
Među njima je naveo zelene krovove i fasade, vertikalno ozelenjavanje, pergole i druge oblike zasjenjivanja, reflektirajuće krovove i površine, propusne materijale za parkinge i pješačke zone te sustave za prikupljanje i zadržavanje oborinskih voda.
Iako takve mjere mogu imati značajan učinak u gusto izgrađenim gradovima, istaknuo je da ne mogu u potpunosti zamijeniti kvalitetno stablo posađeno u prirodnom tlu.
Spasojević je pritom upozorio da zeleni krovovi i fasade ne mogu biti jednostavna i jeftina zamjena za izgubljeno zelenilo, posebno u klimatskim uvjetima kakvi vladaju u Mostaru.
"Posebno je važno naglasiti da zeleni krovovi i fasade nisu jednostavno 'besplatna zamjena' za zelenilo koje smo izgubili. Zahtijevaju dodatne konstrukcijske uvjete, sustave navodnjavanja i odvodnje u određenim izvedbama, stručnu ugradnju i kontinuirano održavanje. U uvjetima Mostara, s dugim, vrlo toplim i sušnim ljetima, pitanje održavanja takvih sustava dodatno dobiva na značaju. Europska iskustva pokazuju da njihova uspješnost uvelike ovisi upravo o pravilnom projektiranju, izboru vegetacije i dugoročnom održavanju", kazao je za Bljesak.info .
"Nemamo rješenja"
Poručio je da problem nije u nedostatku rješenja, već u tome što je puno lakše i jeftinije sačuvati prostor za zelenilo nego ga pokušavati vratiti nakon što je grad već izgrađen.
"Rekao bih da problem nije u tome što nemamo rješenja, nego u tome što je mnogo jednostavnije i jeftinije sačuvati prostor za zelenilo nego ga kasnije pokušavati vratiti tamo gdje je već izgrađeno. Stablo, park ili drvored planiran u početnoj fazi razvoja naselja dugoročno daju niz funkcija, hlad, smanjenje temperature, zadržavanje vode, poboljšanje kvalitete zraka i prostora za boravak, dok naknadna tehnička rješenja uglavnom pokušavaju nadomjestiti samo dio tih funkcija", rekao je.
Spasojević je istaknuo da bi prioritet uvijek trebalo biti očuvanje i širenje zelenila na tlu, dok bi zelene fasade, krovovi i druga tehnička rješenja trebali služiti kao dopuna tamo gdje više nije bilo dovoljno prostora za klasično zelenilo.
"Europska komisija upravo zelenu i plavu infrastrukturu prepoznaje kao višefunkcionalna rješenja koja mogu istovremeno pružati klimatske, ekološke i društvene koristi. Zbog toga bih prioritet uvijek dao očuvanju i širenju zelene infrastrukture na tlu, gdje god za to postoji mogućnost. Tamo gdje prostora više nema, treba primjenjivati kombinaciju zelenih krovova i fasada, zasjenjivanja, propusnih i reflektirajućih površina te drugih mjera. Ali to bi trebala biti dopuna zelenoj infrastrukturi, a ne posljedica činjenice da smo je prethodno izgubili", zaključio St
-webp.webp)
-webp.webp)
