Rezultati po autoru: Boris ČERKUČ

Hedonist, ljubitelj i promotor dobre hrane (a mrski mu nisu ni ćevapi, a ni burek), spiritus movens pivarske craft scene – i tko zna što sve još – Ribafish ovog petka gostuje u Mostaru u okviru Fuckup Nightsa u Code Hubu.

Nigdje na svijetu, pa čak niti u matičnoj Italiji, strip o grupi TNT nije tako primljen i ukorijenjen kao na prostorima nekada znanom kao Jugoslavija. Taj fenomen i danas golica stručnjake.

Ponekad shvatiš da se ljudski putevi ne razilaze slučajno i sva bivša prijateljstva, ma koliko mi glumili političku korektnost, bivša su zato jer nisu zaslužila biti sadašnja.

Ovdje se narod  već toliko godina zajebava sam sa sobom da me pomalo čudi kako već ne postoji neki stručni latinski izraz za našu naviku – sve znamo, sve nam je jasno, ali umjesto da nas je sramota zbog toga ili da mijenjamo,  mi se samo zajebavamo.

Ovdašnji idoli su, kako vrijeme teče, sve jači, grandiozniji i sve bolje usvirani, baš kao legendarni engleski rockeri

Nema nikakve veze to što se traženi pojam na Wikipediji učita za sekundu. Naša ignorancija je i dalje brža.

Sjećete li se onog vica kada Mujo želi unijeti promjenu u svoj seksualni život, pa umjesto desnom, sada masturbira lijevom rukom? E, tako smo i mi učinili s nostalgijom.

U zemlji u kojoj te mržnjom hrane od rođenja ne može čuditi bilo kakva rasistička ili homofobna reakcija. Ali, istina je, je l', voda duboka, a naša lažna i na mržnji nastala veličina zapravo je plićak.

Blizu more, blizu planina, ima sunca, ima i voda, ima kavada, ima i vina. Eto nas, bola', k'o Kalifornija! Zašto onda, sad bez zezanja, nismo Kalifornija?

Možete li, uz najveći napor i izljev mašte na mozak, zamisliti da je mogla postojati neka alternativa našim devedesetim? Da je ovdje netko uradio nešto neočekivano i da bi danas pričali sasvim drugu priču?

Odbacite bilo kakve mjere kojima ste krenuli mjeriti tko je prav, a tko je kriv, tko je vaš, a tko je njihov.

Sve dok je glavna dnevna briga ljudi uposlenih u sustavu što jutros doručkovati, ovo društvo neće na zelenu granu. Uz čast izuzecima koji rade za trojicu i dostavljačima klope koji svoj posao rade za crkavicu!

Slušam tako neki dan Štulića i, kako bi on to rekao, kužim preko ograde balkona grad koji se guši u neredu, samovolji i začaranom krugu neodgovornosti, javašluka i posvemašnjeg fejka.

Jeste li skužili da sve ove godine naslovnicama i početkom Dnevnika defiliraju oni koji su nešto rekli, a ne oni koji su nešto uradili? Jeste li ili niste?

Najlakše je sve loše pripisati mentalitetu – i gotova priča! Međutim, nigdje i nikada nije potvrđeno da naš DNK u sebi nosi i zapis o mentalitetu. To smo si izmislili kao olakotnu okolnost za sve naše pizdarije.

14.2. - Prava fešta za Mostarce, jer kome ne porastu zubi na taj dan morat će izvesti ženu na Valentinovo, umjesto da zaspe snom pravednika nakon cjelodnevnog fajta sa neistomišljenicima o tome je li taj datum dan oslobođenja ili okupacije...

Ne, ne može me nitko uvjeriti da je ovaj naš narod, namjerno kažem narod jer mislim na sve stanovnike ove zemlje, bez obzira na nacionalno određenje, bijesan i neoprostivo posvađan.

Zapeli ste u snijegu usred Donje Jablanice? Priznajte, opet ste naivno povjerovali da će se konačno netko počešati po glavi – a sve što ste dobili je nova inicijativa za promjenu imena Republike Srpske. Drugim riječima – 'ko vas jebe!

Udahnite duboko, razmislite i zapitajte se – nije li nam sve pošlo naopako otkad je učitelj, nastavnik i profesor gurnut s vrha na rub društva, da se koprca s rudarima i NKV radnicima?

Što reče jedan moj prijatelj jučer – Ustavni sud za prvih deset nepoštivanja njegovih odluka daje jedno nepoštivanje gratis! U ovom našem Daytonlandu to više čak nije niti vic.

Za Novu godinu poželjeli smo vam više optimizma, a optimizam je, vjerujemo, probudio i, za naše prilike, sjajan doček 2019. na otvorenom. Može li Mostar drugačije i bolje, nije više pitanje bez odgovora, nego više pitanje vremena.

Moram priznati da nisam ravnodušan prema ljudima koji će današnju policiju nazvati brutalnom zaštitnicom režima, a već dva statusa dalje prisjetiti se sa sjetom milicije kod koje se znao red i pendrek.

Često je jedina razlika između strpljenog, koji je ostao, i spašenog, koji je otišao, suštinski samo u jednoj stvari. Ovaj drugi je pronašao cilj, što ne znači da će ga dugo zadržati.