''Sud je utvrdio da je aplikant zloupotrijebio pravo na podnošenje aplikacije zbog malicioznih i uvredljivih komentara prema sucima Europskog suda i drugim učesnicima u postupku'', kaže za portal Bljesak.info Igor Popović, viši asistent Pravnog fakulteta Univerziteta u Banja Luci komentirajući presudu u slučaju Slavena Kovačevića.
Kada je riječ o komentarima prema sucima, Popović kaže kako je Kovačević tražio izuzeće tadašnje predsjednice suda, sutkinje iz Irske, ali da je to učinio ''neprimjernim rječnikom i riječ je o neopravdanom napadu na suca''.
''Napadajući predsjednicu suda, aplikant je napao i sud koji ona predstavlja. Također, aplikant je na osobnoj osnovi napao i zastupnike BiH, kao i OHR. Sud je istakao da se njegovi nastupi prema zastupnicima mogu okarakterizirati čak i kao zastrašivanje. Treće i konačno, sud je zloupotrebu vidio i u činjenici da je aplikant prešutio sudu činjenicu da je on osobno tražio da se sa internet stranice Gradskog vijeća Sarajeva (kada je on bio vijećnik) skine njegova etnička pripadnost. Do tada je, a prema screenshotu koji su zastupnici dostavili, stajalo da se aplikant bio izjasnio kao Hrvat, a pred sudom kao građanin BiH, tj. odbijao je da se etnički izjasni'', kaže Popović.
Dodaje kako je aplikant je tvrdio da je žrtva diskriminacije u ostvarivanju prava na slobodne izbore iz člana 3 Protokola 1 uz Europsku konvenciju i to konkretno aktivnog biračkog prava (prava glasa) u pogledu Predsjedništva BH i Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH.
''On se žali da zbog etničkih i teritorijalnih ograničenja ne može birati člana Predsjedništva i izaslanike u Domu naroda koje bi on htio da bira, što je dosta interesantan, ali neodrživ pravni argument. Da bi netko bio žrtva diskriminacije, treba pokazati tzv. komparatora – koja je to grupa u istovrsnom položaju kao on, a uživa više prava od njega, kao i koja je osnova diskriminacije – etnička pripadnost, prebivalište ili nešto treće. Aplikant nije jasno ukazao na komparatora i osnovu za diskriminaciju, već je često 'skakako' s jednog osnova diskriminacije na drugi. Jednom je tvrdio da je diskriminiran na etničkoj i teritorijalnoj osnovi, a istovremeno tvrdio da je njegova etnička pripadnost nije bitna. Drugi put je tvrdio da je on u neravnopravnom položaju u odnosu na stanovnike RS, a u jednom navratu je tvrdio da ustavni izborni aranžman za ova dva tijela ograničava prava svih birača u oba entiteta'', kaže Popović.
Ističe kako ovo ukazuje da je pravna argumentacija aplikanta bila nesuvisla, ''jer ako su svi u istom položaju, onda nema diskriminacije''.
''Dakle, ovdje nema komparatora, jer svi stanovnici, bez obzira žive li u RS ili FBiH imaju ograničeno prava glasa za Predsjedništvo, a za Dom naroda nemaju uopće pravo glasa. Dodatno, sud je utvrdio da aplikant nije osobno pogođen diskriminacijom, već da se on žali na koncept uređena izbornog sustava u BiH, a koji je podijeljen prema entitetima, tj. dalje kantonima u FBiH. Aplikant navodi kako bi trebao izgledati izborni sustav u BiH uopćeno govoreći, te zato nema status žrtve, jer nije direktno pogođen'', naveo je Popović.
Ističe i kako smo u nekim medijskim izjavama mogli čuti da je pet sudaca izdvojilo mišljenje u pogledu statusa žrtve u smislu da su smatrali da aplikant uživa status žrtve.
''Sam aplikant Kovačević to tvrdi. No, to je netočno. Jedino je sudac Vehabović zauzeo ovaj stav, dok je četvero sudaca reklo da zbog toga što je aplikant zloupotrijebio pravo na podnošenje aplikacije, ne treba uopće ispitivati pitanje statusa žrtve. Dakle, sudac Vehabović je ostao usamljen u svojoj argumentaciji'', kaže Popović.
Naglašava kako je važan zaključak ove presude i činjenica da države imaju pravo da urede izborne jedinice prema postojećim administrativnim granicama, što znači da je sustav glasanja unutar entiteta i kantona suglasan Europskoj konvenciji.
''Stoga je priča o jednoj izbornoj jedinici na teritoriji cijele BiH pravno neutemeljena. Sud je, nažalost izostavio objasniti i nekoliko stvari koje su bile jako važne za ovaj predmet, a navest ću samo jednu. Naime, sud je propustio ocijeniti izjavu aplikanta na javnom saslušanju pred Sudom kojom je čvrsto negirao da je znao za ishod prvostupanjske presude prije nego što je objavljena, unatoč tome što ga je sudac suočio s njegovim riječima. Svakome tko pogleda tv-emisiju u kojoj je aplikant gostovao je jasno da je aplikant priznao da je već tada znao za ishod prvostupanjske presude. Dakle, dobio je neku vrstu dojave. Zato se može zaključiti da je aplikant lagao na javnom saslušanju, a laganje predstavlja zloupotrebu prava na predstavku. Zato čudi stav suca Vehabovića koji u svom izdvojenom mišljenju navodi da nakon ponovnog gledanja emisije ne nalazi da je aplikant znao za sadržaj presude. Ovo je neka vrste obmane, jer nije pitanje je li aplikant znao za sadržaj presude, već je li znao da je pobijedio u prvostupanjskom postupku'', zaključio je Popović.
