Rezultati po tagu: poezija

Iz Goranovog proljeća u priopćenju su istaknuli da su Valentove tvrdnje, napose one vezane uz pedofiliju i dječju pornografiju, neprihvatljive na svim razinama...

Bez poezije, složni su brojni autori, ne postoji ni dobra proza.

Njegovao je bohemski životni stil, preživljavajući kao profesionalni pisac i novinar, neprestano u oskudici. Za života su mu izišle još tri knjige: Umorne priče (1909), Naši ljudi i krajevi (1910) i Pečalba (1913).

Bio je neokrunjeni princ tadašnje jugoslavenske poezije, slavljen i nagrađivan. Tek je u listopadu 1960. godine u Beogradu dobio prestižnu Oktobarsku nagradu, a iza sebe je imao nekoliko zapaženih zbirki poezije, među njima i onu čuvenu "Uzalud je budim".

Poetičku promjenu donosi autobiografski roman Deveto čudo na istoku, koji je osuvremenjena inačica antičkog mita o Edipu. I romani Dan hapšenja Vile Vukas i Jadi mladog karijeriste bave se simbolikom i mitskim ozračjem bosanskohercegovačkog okruženja.

Tada je na Šantićevom sahrani u Mostaru bilo više ljudi nego što u Mostaru imao stanovnika. Kroničari tog vremena kažu da je u Mostaru živjelo oko 11.000 ljudi, a Šantića ispratilo oko 13.000.

Derkač je u uvodu Antologije napisala da jedna od definicija žice kaže da je ona istanjena ili kao nit upredena kovina.

Zbirka poezije Sparina. Nigredo radikalna je i promišljena meditacija o suvremenosti, odnosno njezinim iscrpljenostima, prividima smisla i groteski preživljavanja.

Intimno prijateljstvo s Rimbaudom znatno je utjecalo na zbirku "Romance bez riječi", u kojoj osobitu pozornost pridaje melodičnosti i prozodijskim eksperimentima. Povratak katoličanstvu nadahnuo je pak zbirku "Mudrost".

Objavio 512 pjesama, od kojih je 145 uvršteno u 78 antologija, 12 u čitankama, a 327 prevedeno na druge jezike. Društvo hrvatskih književnika u Zagrebu nominiralo ga je 2017. i 2018. godine za Nobelovu nagradu.

Šimović je rođen 1964. godine u Gabeli kod Čapljine, dio života proveo je u Sarajevu uređujući mjesečnik Stećak, dok je Mostar ostao središnje mjesto njegova stvaralaštva.

Vasile Vasko Popa bio je rumunjskog porijekla, rođen je 29. lipnja 1922. godine u mjestu Grebenac kraj Bele Crkve u Vojvodini. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u obližnjem Vršcu. Preminuo je u Beogradu prije 35 godina, 5. siječnja 1991. godine.

Iz svijeta običnosti i prividne banalnosti sluti se viši, skriveni transcendentalni smisao, a obične i skromne stvari postaju znamen božanskoga reda. Takva ga duhovna dispozicija dovodi u vezu s koncepcijom religioznosti Franje Asiškoga.

Citati su sadržavali inspirativne misli pjesnikinja, književnika, pisaca i filozofa, a publika je čestitke izvlačila slučajnim odabirom te imala priliku pročitati ih i podijeliti svoje dojmove.

Na događaju će sudjelovati 17 autorica, a poetsko okupljanje bit će ujedno i prilika za obilježavanje druge godišnjice osnivanja Udruge "Žena s knjigom".

U svojem najvažnijem proznom djelu, jednom od ključnih romana stoljeća, Zapisima Maltea Lauridsa Briggea, doživljaj Pariza i njegova naličja povezuje u dnevničkom obliku s doživljajima iz djetinjstva i povijesnim reminiscencijama.

Augustin Josip Ujević rođen je 5.7.1891. u Vrgorcu, a tijekom života boravio je u Splitu, Zagrebu, Beogradu i Parizu

Festival ''Sarajevski dani poezije'' obilježio 80 godina Društva pisaca BiH, a pjesnici govorili o umjetnosti, društvu i budućnosti književnosti

Književnik Josip Mlakić kaže kako se zbirka 'Kapi' strukturalno i konceptualno nastavlja na Juričevu prethodnu zbirku 'Golotinja'…

Umjetnički performans ''Glas kamena – Euritmija'' 5. i 6. rujna u Historijskom muzeju BiH donosi spoj plesa, poezije i glazbe inspirirane stećcima i djelom Maka Dizdara. Ulaz je slobodan.

Ljeto s Turističkom zajednicom Mostar donosi nezaboravne večeri uz poeziju, film i glazbu na platou iza kuće Mujage Komadine

Objavio je 50 knjiga poezije, 20 knjiga pjesama za djecu, jednu knjigu eseja ("Ti dani", Stražilovo, Novi Sad, 1976), lirsku studiju o Lenki Dunđersko, tri knjige parodija na jugoslavensko pjesništvo (Pantologija nova, Smejuljci, Perodije), 16 antologija

Najveća djela stvarao je krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Vrhuncem njegova stvaralaštva smatra se period od 1904. do 1912. Uzor su mu bili književnici Vojislav Ilić i Jovan Jovanović Zmaj, a od stranih najviše je poštovao Heinricha Heinea.