Slavni pjesnik Konstantin Kavafis, jedan od onih koji su umrli na svoj rođendan

Ako biblijska Knjiga Psalama kaže kako je Bog čovjeku dao sedamdeset godina života, onda je čuveni pjesnik Konstantin Kavafis (kod nas i Kavafi) jedan od ljudi koji su živjeli točno sedamdeset godina.

Rodio se 29. travnja 1863., a umro je 29.travnja 1933. godine. Kavafi je 1924. godine napisao kratku autobiografsku bilješku za književni časopis Nea Tekhni.

"Iz Carigrada sam porijeklom, ali sam rođen u Aleksandriji – u jednoj zgradi u ulici Serif; napustio sam je jako mali, i dobar dio svog djetinjstva proveo sam u Engleskoj. Kasnije, kao odrastao čovjek, posjetio sam opet ovu zemlju, ali se nisam dugo zadržao.

Živio sam i u Francuskoj. Kao mladić proveo sam dvije godine u Carigradu. Već je mnogo godina kako nisam bio u Grčkoj. Moje posljednje zaposlenje bilo je mjesto službenika u jednom vladinom uredu u sklopu Egipatskog ministarstva javnih radova. Znam engleski, francuski, i malo talijanski."

Grad

Ti govoriš: Otići ću nekoj drugoj zemlji, nekom
drugom moru
i grad ću pronaći bolji nego što je ovaj.
Jer ovdje što činjah grešno uvijek je bilo
i moje srce, poput mrtva trupla, leži pokopano.

Koliko će ovdje mojih misli još rasut se?
Kamo god da okrenem se, kamo god da gledam
vidim tek ruine crne mog života u ovom gradu
gdje provedoh tako mnogo dana, traćeći ih i
ništeći.

Al` ne, drugu zemlju, drugo more ti pronaći nećeš,
ovaj grad će zauvijek te pratit.
Istim ćeš ulicama hodit, stareć
u susjedstvu istom, u istim oronut kućama.
Skončavati uvijek u ovom ćeš gradu, ne nadaj se
drugom.

Broda nema za te, niti jedne ceste.
I svoj život kojeg si ništio ovdje
uništio u cijelom si svijetu.

Jedan od rijetkih modernih Grka koji su stekli književnu slavu

Konstantin Kavafis jedan je od malobrojnih pjesnika suvremene Grčke koji su međunarodnu slavu stekli u vrijeme kada novogrčka književnost u zapadnoj i srednjoj Europi nije izazivala neku osobitu pozornost.

Zahvaljujući prijevodima i komentarima E. M. Forstera, dvadesetih godina ovoga stoljeća Kavafis je postao poznatiji u Engleskoj kao glavni predstavnik tzv. aleksandrijske škole, a manje kao grčki pjesnik.

Konstantin Kavafi nije bio osobito plodan autor: napisao je tek nešto više od dvije stotine pjesama, a za života nije objavio ni jednu jedinu knjigu.

Svakodnevicu pjesnika Kavafija opisat će pjesnik Brodski (u eseju Pjesma klatna) riječima: pričao je po kafanama, igrao karte, kladio se na konje, posjećivao homoseksualne bordele i ponekad išao u crkvu, a sam će Kavafi u jednoj pjesmi reći: Po tavernama i bordelima se vučem.

Skriveno

Na osnovu svega što sam činio i onoga što sam govorio
neka ne nastoje da pronađu ko sam bio.
Prepreka je stajala i promijenila
moje postupke i moj način života.

Prepreka je stajala i zaustavljala me
mnogo puta da kažem ono što sam htio.
Na osnovu mojih najneupadljivijih postupaka
i mojih koprenom najskrivenijih spisa
jedino će me na osnovu toga razumjeti.

Ali možda ne zaslužuje da se iscrpljuje
tolika briga i toliki napor da me shvate.
Kasnije – u savršenijem društvu –
neko drugi stvoren poput mene
sigurno će se otkriti i slobodno raditi.

Skroman opus, ali ogroman utjecaj

Za razliku od pjesnika matične Grčke, na koje je utjecala francuska, talijanska, pa i njemačka književnost, Kavafis je započeo stvarati pod neposrednim utjecajem engleske romantične škole, i općenito engleske tradicije, pogotovu djela Shakespearea i Oscara Wildea.

Prve je pjesme i počeo pisati na engleskome (kao Constantin P. Cavafy) 1884. godine. No, služio se i francuskim, te je dobro upoznao Prousta, Baudelairea i Verlainea.

Kavafisov se po obimu skroman opus, koji sadrži sveukupno 253 naslova, međutim, jedino 154 pjesme pisane u razdoblju od 1897. do 1932. godine, dakle od Zidina do U predgrađu Antiohije, priznaje sam autor, te one čine neupitan autorov kanon (naknadno su objavljene 1935., nakon pjesnikove smrti).

Pjesnik se odrekao dvadeset i četiri pjesme nastale od 1886, pisane u romantičarsko–simbolističkom duhu, zajedno s još 75 pjesama koje su nastale kasnije.

Povijesna, erotska i filozofska poezija

Kavafijeva poezija se može podijeliti u tri glavne kategorije: povijesna, filozofska i erotska, iako ima mnogo preklapanja – neke od njegovih povijesnih pjesama su erotske i obrnuto.

Kavafijeva poezija se u jednom dijelu sastoji od priče o coming-outu, iako nedostatak detalja ne dozvoljava da se svrsta u poeziju priznanja.

Poezija je Kavafisu predstavljala način života, njegovo oplemenjivanje i osmišljavanje. Gajio je aristokratski i elitistički odnos prema svojim djelima. Težeći savršenstvu, bezbroj ih je puta prepravljao ili čak uništavao, sve dok ne bi postale željena verzija.

Nikada nije ponudio niti jedno svoje djelo na prodaju, a pjesme je u malim knjižicama koje je sam sastavljao poklanjao malom broju ljudi kako bi ih čitali.

Umro je od raka grla 29. travnja 1933. godine.