Rezultati po tagu: nobelovac

Godine 1945. je, zbog pisama u kojima je indirektno kritizirao Staljina, uhićen kao časnik sovjetske vojske u Istočnoj Prusiji, te osuđen i zatočen u sibirskom logoru, od 1953. u progonstvu u srednjoj Aziji.

Ivan Bunjin je kao književnik surađivao sa skupinom oko Gorkoga, mnogo putovao, nije prihvaćao boljševički prevrat, emigrirao 1920. u Francusku, ali nije napuštao rusku tematiku.

Stvarao je kapitalna djela u obliku romana, novela, drama, filozofskih djela i eseja. Cijeli njegov literarni opus temelji se na ideji apsurda ljudske egzistencije.

"Uzimajući u obzir značenje ove nagrade u društvu kojem pripadam moram je odbiti. Molim Vas da se ne uvrijedite mom dobrovoljnom odbijanju", napisao je Pasternak Švedskoj akademiji nakon objave o dodjeli Nobelove nagrade.

Nakon alkoholnih kriza, pokušaja samoubojstva i preboljene tuberkuloze (1912–13), O'Neill se posvetio pisanju drama, isprva pod jakim utjecajem A. Strindberga, G. B. Shawa, G. Hauptmanna, J. M. Syngea, J. Conrada, kao i Nietzscheove filozofije.

Eliot traži i nameće poredak emociji i imaginaciji, u svojim pjesmama primjenjuje najmodernije tehnike struje svijesti i jukstapozicije, tražeći i ostvarujući svoj legendarni "objektivni korelativ", predmet koji je znak i izraz istodobno.

Za Španjolskoga građanskog rata bio je na republikanskoj strani; javno je antifašistički nastupao, pisao s ratišta kao izvjestitelj. Taj je angažman posvjedočio dramom "Peta kolona" i velikim romanom o partizanskom ratovanju "Komu zvono zvoni".

Salvatore Quasimodo rođen je u Modici na Siciliji 20. kolovoza 1901. godine, a smatra se jednim od najznačajnijih predstavnika hermetizma u pjesničkim djelima sugestivna i zatvorena izričaja.

Mural je sa likom Vladimira Preloga ocrtan je na plavoj podlozi, a uz sami lik ispisana je formula C47H51N014 te su nacrtani kemijski spojevi.

Njegova djela se bave političkim, društvenim i filozofskim temama, poput nuklearnog oružja, neuklapanja u društvo i egzistencijalizma.

U početku, dok još nije našao svoj pravi put, pisao je bulevarsku prozu, priče i romane, sve dok 1920. nije objavio roman "Glavna ulica" i postigao ogroman uspjeh. Za kratko vrijeme njegovo djelo bilo je rasprodano pola milijuna primjeraka.

Najpoznatije Handkeovo djelo je "Golmanov strah od jedanaesterca" koje je kasnije preradio u scenarij za zapaženi istoimeni film Wima Wendersa. Jedan je od autora koji je najviše utjecao na generacije pisaca niza europskih književnosti.

Svoj prvi roman nazvao je "Sotona u Goraju". Radnja je smještena u Poljskoj u XIX. stoljeću. Priča je to o lažnom Mesiji i mesijanstvu koji izaziva histeriju. Godine 1935. seli u Sjedinjenje Američke Države gdje doživljava svoju punu afirmaciju.

José de Sousa Saramago je rođen u središnjem Portugalu, u selu Azinhaga, u Ribateju. Njegovi roditelji, José de Sousa i Maria da Piedade, i njihove obitelji bili su seljaci bez zemlje koji su radili u latifundijama velikih zemljoposjednika.

''Nažalost, izgubili smo reputaciju, povjerenje u svijetu'', rekao je Muratov.

Osobito blisko prijateljstvo razvija s Federicom Garcíjom Lorcom (Oda Federicu Garcíji Lorci – Oda a Federico García Lorca); iskustvo Španjolskoga građanskog rata i Lorcina nasilna smrt potiču ga na društveno djelovanje.

Ružička je dobitnik Nobelove nagrade za kemiju, te je prvi hrvatski dobitnik te nagrade. Nositelj je osam počasnih doktorata (četiri za znanost, dva za medicinu, te po jedan za prirodoslovne znanosti i pravo).

Njegov "realizam činjenica" katkad je na rubu naturalističkoga detaljiziranja, ali cjelinom uvijek dominira društvena perspektiva. Izrazita je to osobina njegova najpoznatijeg djela, obiteljske trilogije "Saga o Forsyteima".

Ratni užasi, poslijeratna duhovna zbrka i teške osobne brige pojačali su autorovo prvotno izdvajanje i osamu, o čemu svjedoči u pripovijestima i romanima Demian (1919), Klingsorovo posljednje ljeto (1920), Siddhartha (1922).

Iznos će se donirati UNICEF-ovom programu pomoći raseljenoj djeci iz Ukrajine, priopćila je aukcijska kuća Heritage Auctions.

Romanima kao Pan (1894), Victoria (1898), te dramama Igra života (Livets spil, 1896) i Večernje rumenilo (Aftenrøde, 1897) potvrdio je svjetsku recepciju, koja mu je 1920. donijela Nobelovu nagradu za književnost.

Autor kultnog djela "Sto godina samoće" je novinarku Susanu Cato navodno upoznao na Kubi, gdje ga je intervjuirala za jedan kolumbijski list.

Njegovu smrt u priopćenju je potvrdio predsjednik JAR-a Cyril Ramaphosa.