Sjećamo se autora "Stepskog vuka", "Siddharthe", "Igre staklenim perlama"

Hermann Hesse, njemački književnik i nobelovac, jedan je od onih koji su za života postigli zavidan uspjeh i slavu na književnom planu.

Rođen je na današnji dan prije 145 godina, 2. srpnja 1877. u Calwu, Würtemberg.

Njegovi roditelji, strogi pijetisti i protestantski misionari, poslali su ga u sjemenište u Maulbronnu, iz kojega je pobjegao.

Zatim je radio kao urar, knjižarski i bravarski pomoćnik; putovao u Indiju (1911); za I. svjetskog rata djelovao je u Crvenom križu, a od 1923. Hesse je švicarski državljanin.

Bio je suizdavač časopisa März (1905) i Vivos voco. God.

Godine 1946. dobio Nobelovu nagradu za književnost.

Javio se lirikom u tradiciji njem. romantizma, napose s motivom čežnje za svijetom djetinjstva. Osjećaj neusklađenosti s okolinom i otuđenosti od suvremenika obilježava i njegovu prozu, s kojom je postigao uspjeh u javnosti kao majstor neoromantičkog i u isti mah psihološki produbljenog izraza.

Ratni užasi, poslijeratna duhovna zbrka i teške osobne brige pojačali su autorovo prvotno izdvajanje i osamu, o čemu svjedoči u pripovijestima i romanima Demian (1919), Klingsorovo posljednje ljeto (Klingsors letzter Sommer, 1920), Siddhartha (1922).

U kasnijem razdoblju svojega stvaralaštva, Hessse je nastojao pomiriti um i nagon, svijet doživljaja i svijet vrjednota, opraštajući se od 'staroga svijetlog svijeta'. Nastojeći se osloboditi duhovnoga bremena prošlosti, on odbacuje predrasude i tabue, a nakon novih kriza umjetničke savjesti smisao traži u spoznajnim eksperimentima i iskustvima dalekoistočne misaonosti.

Oslonivši se na Freuda, Nietzschea i Dostojevskoga, Hesse traži izlaz iz osobnoga kaosa i podvojenosti u romanu Stepski vuk (Der Steppenwolf, 1927), svojevrsnome psihoanalitičkom dnevniku.

Premda je tradicionalistička po strukturi, uz temeljni ispovjedno-lirski ton, Hesseovoj prozi raznovrsnost pružaju elementi impresionističkoga krajolika, simbolika sna i bajke te sentencioznost istočnjačke mudrosti.

To mu je 1960-ih i 1970-ih donijelo golemu popularnost u tzv. djece cvijeća.

Glavno mu je djelo kasnoga razdoblja Igra staklenim perlama (Das Glasperlenspiel, 1943), s idealom jedinstva znanosti, duhovnosti i umjetnosti.

Hesse je autor i putopisa, eseja, a i slikar i ilustrator vlastitih djela.

Ostala djela: Peter Camenzínd (1904), Iz Indije (Aus Indien, 1913), Zaratustrin povratak (Zarathustras Wiederkehr, 1919), Pogled u kaos (Blick ins Chaos, 1920), Narcis i Zlatousti (Narziß und Goldmund, 1930), Putovanje na Istok (Die Morgenlandfahrt, 1932), Na tragu sna (Traumfährte, 1943), Rat i mir (Krieg und Frieden, 1946) i dr.

Preminuo je u Montagnoli, Švicarska 9. kolovoza 1962. godine.

(Izvor: Hrvatska enciklopedija)