Književnik koji se divio Hitleru i Nobelovu nagradu poklonio Goebbelsu
Knut Hamsun jedno je od najvećih imena norveške, ali i europske književnosti 20. stoljeća. Preminuo je na današnji dan prije 70 godina, 19. veljače 1952. godine u Nørholmu kraj Grimstada.
Knut Hamsun se rodio 4. kolovoza 1859. kao Knud Pedersen u mjestu Vågå, Gudbrandsdalen, kao četvrti sin u obitelji. Odrastao je u siromaštvu.
U dobi od 17 godina počeo je raditi kod proizvođača užadi i u isto vrijeme započeo s pisanjem. Proveo je nekoliko godina u Americi, putujući i radeći najrazličitije poslove, a vratio se kao plućni bolesnik, s dubokom mržnjom prema 'bezdušnoj' i tehniciziranoj američkoj kulturi.
Svjetski uspjeh donio mu je roman Glad (Sult, 1890), u kojem opisuje nepodnošljiv život skitalačkoga radnika u potrazi za kruhom.
Od 1893. do 1896. živio u Parizu, gdje se družio se s Paulom Gauguinom, Edvardom Munchom, Augustom Strindbergom i kiparom Gustavom Vigelandom. Potom je putovao Rusijom, Perzijom i Turskom. U domovinu se vratio tek 1911.
Daljnjim romanima, kao Pan (1894), Victoria (1898), te dramama Igra života (Livets spil, 1896) i Večernje rumenilo (Aftenrøde, 1897) potvrdio je svjetsku recepciju, koja mu je 1920. donijela Nobelovu nagradu za književnost.
Hamsun pripada Skandinavcima koji su se već za I. svjetskog rata okretali njemačkoj kulturi, pa ga je nerazlikovanje književnosti i politike, uz mržnju prema Americi, dovelo do sklonosti prema Hitleru, nacionalsocijalizmu te logici 'krvi i tla'
Za nacističke okupacije postao je pristašom marionetske vlade Vidkuna Quislinga, na što je norveško čitateljstvo odgovorilo bacajući mu njegove knjige preko kućne ograde.
Književni dar, međutim, u mnogim djelima nadrasta političke zablude: u posljednjem romanu Krug se zatvara (Ringen sluttet, 1936), glavni junak, proleter skitnica, brani svoj ljudski integritet pred svim društvenim mijenama.
Knjigom Na zaraslim stazama (Paa gjengrodde stier, 1949), pokušao je objasniti i svoje političko ponašanje.
U svojoj kolumni "Knut Hamsun: Genij u hulji" iz siječnja 2015. godine, književnik MIljenko Jergović piše kako je prije pobjede nad fašizmom u novinama objavljen barem jedan Hamsunov nekrolog Adolfu Hitleru.
"Nisam vrijedan da svečano govorim o Adolfu Hitleru, a ni njegov život i djelo ne pozivaju na iskazivanje sentimentalnih osjećaja. Bio je ratnik, ratnik za čovječanstvo i propovjednik evanđelja o pravima svih naroda. Predstavljao je pojavu reformatora najvišeg stupnja, a povijesna mu je sudba bila da je morao djelovati u vremenu najbesprimjerenije surovosti koja ga je na kraju oborila. Tako bi običan Zapadnoeuropljanin trebao gledati na Adolfa Hitlera, a mi, njegovi bliski pristaše, priklanjamo glave pred njegovom smrću".
Članak je izašao u ponedjeljak 7. svibnja 1945, u dnevnim novinama Aftenposten u Oslu, 'nekoliko minuta prije završetka Drugoga svjetskog rata'. Potpisnik: Knut Hamsun.
Prve znake simpatije prema nacionalsocijalizmu i Adolfu Hitleru Hamsun je otvoreno iskazao 1934, kada se u istim novinama narugao onima koji ne shvaćaju veličinu društvenih promjena u Njemačkoj.
Početkom rata on poziva Norvežane da ne pružaju otpor velikoj njemačkoj sili. Osim što bi otpor bio uzaludan, bio bi i pogrešan. Otvoreno je mrzio Britance i Amerikance.
Nakon posjeta Adolfu Hitleru 1943. godine, Hamsun je Reichsministeru, doktoru Goebbelsu slao pismo zahvalnosti što mu se našao pri ruci za putovanja po Njemačkoj: "…Ja ne poznam nikoga tko bi tako neumorno iz godine u godinu i s toliko idealizma pisao i govorio za stvar Europe, kao što ste to Vi, gospodine Reichminister, činili. Primite stoga moju ispriku što Vam šaljem svoju Nobelovu medalju. Ona je za Vas nekorisna stvar, no ja Vam nemam što drugo poslati".
Knut Hamsun znao je što se događa u Europi. Bio je upoznat s društvenom praksom u Hitlerovoj Njemačkoj, znao je dobro za rasne zakone i njihove posljedice, morao je primijetiti da Židovi nekamo nestaju. OPŠIRNIJE
